Pretražite Yugopapir

Borghesia, gnevni disco: Ukoliko se ničemu ne nadaš, onda nema čega da se plašiš (1988)



Kao i svi naši veliki gradovi, i Ljubljana vas ispunjava osećanjem da je ostatak Evrope tako blizu a tako daleko! Pravo mesto za razvoj velikih čežnji, bez kojih nema popularne muzike. Ova dramatična rubna pozicija verovatan je izvor većine muzičkih razlika između Borghesie i sličnih grupa napolju: drugačije osećajnosti, naglašene atmosferičnosti, a još više urgentnosti nekih njenih ideoloških konotacija 

Početkom osamdesetih u pozadini tada veoma glasnog ljubljanskog punk zbivanja došlo je do artikulisanja nekih punkom samo inspirisanih stvaralačkih pokušaja i novih shvatanja koja su svoje najviše domete počela da daju tek u današnjim danima. Tek što su Laibach tokom '87. razvejali zapadnjačku predstavu o Jugoslaviji kao dosadnom mestu, na kome vam se ništa ne može dogoditi, a Borghesia se polako ispela na zajednički evropski disko-podijum. Svojevremeno su predstavljali samo jedan deo novih ideja (i to ne naročito cenjen) koje su nicale u senci ovog velikog preloma u domaćem rocku.


Borghesijin prapočetak vezan je za pozorišnu skupinu FV 112/15 obrazovanu u Ljubljani 1979. od dve manje grupe, a koju su u većini činili studenti iz drugih gradova (cela sadašnja postava Borghesije potiče iz Pule). 

Iskustvo njihovih nestruktuiranih pozorišnih događanja i zajednički život oko njih danas, smemo čitati i kao kod nas prenet jedan vid fasbinderovskog iskustva. 

Kao i počeci R.W. Fassbindera u maloj neformalnoj minhenskoj trupi radikalnih političkih uverenja, u kojoj su svi sve radili, tako su morali izgledati počeci kreativnog rada ovih naših ljudi u kao radionica postavljenoj skupini FV112/15. 

Pored delimične inspiracije radom ovog nemačkog reditelja i eksperimentisanja sa sučeljavanjem različitih medija (muzika, video, fotografija), ova grupa je brzo manifestovala svoje ogromne organizacione sposobnosti. 

1981. preuzela je Disko Student, odnosno Disko FV, preoblikovavši njegov program u punk-disko i dovodeći na koncerte skoro sve što je u periodu do zatvaranja prostora 1984. izniklo kao moguća budućnost jugo-rocka.

Tokom tog perioda teatar FV 112/15 se razišao ostavljajući za sobom već formiranu Borghesiu.

Njeni prvi radovi biti su 1983. objavljeni na kaseti u okviru izuzetno značajne edicije "Galerija ŠKUC izdaja", prve neprekinute serije nezavisnih izdanja u nas.

Iduće godine Borghesia učestvuje na, kompilacijskom LP-ju "84" (ZKP RTV Ljubljana) i izdaje svoju instrumentalnu muziku za video radove na kaseti "Clones", kao poslednjem izdanju iz pomenute edicije pod okriljem ŠKUC-ove galerije.

Gašenje ovog niskotiražnog izdavaštva inspirisalo je sledeći veliki proboj pokretanje - Založbe FV, danas jedne od nekoliko pravih nezavisnih izdavačkih firmi kod nas.

Borghesijina dalja sudbina bila je vezana za nju. 

Prvo izdanje sa ovom oznakom bila je, u stvari, video-kaseta "Tako mladi", dok je tada upotrebljena muzika objavljena uglavnom nešto kasnije na debi LP-ju "Ljubav je hladnija od smrti" u saradnji FV-a sa italijanskim izdavačem "Toto alle prese coi dischi" iz Bolonje.

1986. je potrošena na konsolidovanje Založbe FV kroz neka drugačija izdanja, te na ambiciozni videoprojekt "Bodočniki", da bi na samom kraju godine bio izdat mini LP "Njihovi zakoni, naši životi", koji se u proširenoj verziji krajem protekle godine pojavio u vidu posebnog izdanja belgijskog izdavača Play It Again Sam: "No Hope, No Fear" ("Nema nade, nema straha"). 

Najkasnije u aprilu biće predstavljeno i njihovo treće domaće long play izdanje "Ogolelo mesto", kao zajednički poduhvat Založbe FV i ZKP RTV Ljubljana.






Tako mladi



Dok je na prve dve ploče Borghesia varirala svoje dve stalne teme - opresiju ljudske seksualnosti i njenu vezu sa političkom sferom života, te angažman na strani svih "drugačije mislećih" u društvu, njena treća ploča nastaje u sasvim izmenjenim okolnostima koje traže odbacivanje svega što ne može da se povinuje snazi jednog ultimativnog plesnog ritma.

Naime, ugovor sa PLAS-om uveo je Borghesiu u novonastalu scenu tzv. "body-electric" grupa evropskg undergrounda.

Tokom poslednje dve godine cela struja novih evropski sastava iznikla je možda najviše zahvaljujući dugotrajnom radu šefildskih Cabaret Voltaire i njihovom prelasku na interpretiranje funka sredinom osamdesetih, te nasleđu tako raznovrsnih shvatanja muzike kao što su rani i sadašnji rap, razorna ritmičnost Test Departmentanekoliko igrivih komada koje su D.A.F. ostavili za sobom i druga slična eksperimentisanja sa snažnim elektronskim ritmovima, često uz upotrebu cut-up tehnike, koja su se relativno brzo posle 1984. proširila po evropskim off klubovima. 

Od tada, interesovanje više nije moglo biti zaustavljeno. 

Otkuda ono dolazi?

Ono što je u vreme punka bilo zahtev dana - odvojiti se od diska i bilo kakve igrivosti, doživelo je posle pojave rappinga i electro funka potpuni obrt. 

Veliki broj onih koji puštaju plesnu muziku po evropskim gradovima sa oduševljenjem je prihvatio rap našavši u njemu dovoljno žestine i strasti spojene sa dotad nezamislivom radikalnošću i uznemirujućom paradoksalnošću muzičkih rešenja (uostalom u okviru tradicije crnačke popularne muzike mesto hip-hop muzičkih podvrsta poredivo je sa mestom punka u belačkoj popularnoj muzici).

Šta više uticaj ovog preloma počeo je da se oseća i u muzici belih sa pojavom pomenute, "body electric" struje na Starom kontinentu.

Naime, već sada imamo na rock sceni veliki broj muzičara (i još više publike) koji su odrasli tokom ove decenije slušajući sve više muziku baziranu na elektronski dobijenom ritmu (od tehno-popa do rappinga, go-go, čikaške House muzike), a sve manje rock baziran na gitarama. 

Talas novih sastava koji kombinuju sumračnu estetiku i igrivost više je od belog odgovora na rap i srodne muzičke oblike - u izvesnom smislu to je predznak jednog vremena u kome električna gitara nema primat u rocku.

Nitzer Ebb, Revolting Cocks, Ministry, Front 242, Casandra Complex, Fini Tribe, Click Click i... Borghesia su tokom prošle jeseni stupili i na američko tle uglavnom putem saradnje PLAS-a i njujorških Wax Trax i osnivanja posebne etikete Play It Again Sam US - kao povratni uticaj na njujorške diskoteke. 

Šta će nam se vratiti odande u ovoj naizgled beskonačnoj igri međusobnog uticaja raznih subkultura?

U pogledu pomenutog evropskog zbivanja Borghesijin autentični doprinos i nezavisna pozicija potencijalno izuzetno značajnog sastava sa periferije ovog talasa ubitačnih plesnih ritmova i agresivnih vokala vezana je za veliki jugoslovenski grad iz koga dolaze (u ovom slučaju Ljubljanu).

Kao i svi naši veliki gradovi, i Ljubljana vas ispunjava osećanjem da je ostatak Evrope tako blizu a tako daleko!

Pravo mesto za razvoj velikih čežnji, bez kojih nema popularne muzike.

Ova dramatična rubna pozicija verovatan je izvor većine muzičkih razlika između Borghesie i sličnih grupa napolju: drugačije osećajnosti, naglašene atmosferičnosti, a još više urgentnosti nekih njenih ideoloških konotacija.

Iza Borghesie stoji lični doživljaj. 

Poseban izvor samosvojnosti treba tražiti u Borghesiinom očuvanju atmosfere pomenutog Diska FV koji je kao lajtmotiv i opšti duh prebačen u scensko zbivanje na njihovim koncertima.

I konačna razlika od svih sličnih sastava je u tome da je Borghesia uprkos novih tehnologija očuvala dosta klasičan pristup rock pesmi i time održala u novim uslovima svoj prvobitni "rockerski" senzibilitet dokazavši da ga nove tehnologije ne moraju razoriti i da mu nisu protivne, što sve obezbeđjuje jednu prepoznatljivost pogodnu za visokotiražne projekte, kakav bi "Ogolelo mesto" trebao biti.





A bleh bend svira himnu



Po izdavanju LP-ja "No Hope, No Fear" i maksi-singla "Goli, uniformirani, mrtvi" sve nove kompozicije objavljene u instranstvu naći će se na domaćoj ploči "Ogolelo mesto". 

Čak i ako najšira publika posle svega rečenog bude svela Borghesiu isključivo na njenu plesnu komponentu, to će biti više nego avangardno u zemlji koja nije dala ni svoju disko muziku. 

Već i u tom okviru nova ploča je značajna kao jedini važan pokušaj da se ovde zasnuje bilo kakva savremena plesna muzika.

U svakom slučaju sva Borghesiina nastojanja doživela su vrhunac na LP-ju "Ogolelo mesto", posebno na udarnoj "Ni upanja, ni strahu".

Nema nade, nema straha.

Umesto bespomoćne otuđenosti, ovaj put se grč gneva definitivno uobličio u pevačevom izvikivanju jednog od najbolnijih refrena koje smo u poslednje vreme mogli čuti u domaćoj muzici.

Slomljenost i apsurd poruke: "Ukoliko se ničemu ne nadaš onda nemaš čega da se plašiš", u priličnoj meri pogađa jedan deo suštine naše zajedničke društvene situacije. 

Gnevni disko "Nema nade, nema straha" izgleda da sublimiše iskustvo svih ljubljanskih subkulturnih zbivanja po raspadu prvobitne punk scene. 

Nekada (zbog upotrebe ritam-mašina) tako nepravoverna Borghesia, danas se u novoj istorijskoj perspektivi ukazuje kao najznačajniji čuvar onog romantičnog aspekta punkerskog (i svakog drugog) pobunjeništva, koji nas je zahvatilo krajem sedamdesetih.

S obzirom na ovu udarnu numeru sa "Ogolelog mesta" budućoj Borghesii neće nedostajati snažnih kompozicija (ma kako one još uvek delovale više konstruisano nego kao melodija koja izlazi sama iz sebe), no verovatno će se i dalje brže i lakše razvijati njihove "atmosfere" ("Blato"), motorični ("Goli, uniformirani, mrtvi") i elektronskim putem orkestrirani komadi ("Dreamless" i "Mi smo svuda", sa prethodne ploče), koji će možda postojati sve pompezniji i složeniji.

Borghesia je na sebi izdržala promenu koja je obeležila sredinu ove decenije - konačan raskid sa novotalasnim nasleđem.

Danas više ne postoji neko obavezujuće zbivanje koje bi ujedinilo i okupilo oko jednog shvatanja sveta sva osećanja generacije koja sad pristiže na scenu.

Nalik na šezdesete i sredinu sedamdesetih muzika svake grupe, pa i Borghesie postoji sama za sebe onoliko koliko stvarno izražava nešto vredno.

Ukus zabranjene atrakcije je davno za savremenom "body electric" Borghesiom. Ona je sada spremna da i na disko podijumu dokaže ispravnost svih svojih stavova. Ona zna sa čim ima posla i "nikome ništa ne duguje".

Napisao: Dragan Ambrozić, obrada: Yugopapir (Rock, mart 1988.)





Zvezde "Electronic Jugotona" na Yugopapiru

Beograd ..... Zdenka Kovačiček ..... Zana ..... Električni orgazam ..... Pekinška patka ..... Laboratorija ..... Fabijan Šovagović ..... Igor Savin ..... D'Boys ..... Denis & Denis ..... Du Du A ..... U škripcu ..... Parlament ..... Dorian Gray ..... Hans Christian Andersen ..... Slađana Milošević ..... Oliver Mandić ..... Borghesia ..... Mladen Kušec .....



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)