Jugoslavija je za Rome najviše uradila i od nje se i najviše očekuje da i dalje bude primjer ostalim zemljama kako treba raditi. Mi nismo etnička grupa, već narodnost, i zato ćemo nastojati pokrenuti prvi list Roma u i nas (a i u svijetu), tražit ćemo svoje emisije na radiju i televiziji (Tetovo je prva radio-stanica na svijetu koja emitira program na jeziku Roma) i radit ćemo na ostvarivanju svega onoga što imaju ostale narodnosti Jugoslavije
Rujan 1977: Potkomisija Ujedinjenih
naroda za sprečavanje diskriminacije i zaštitu prava manjina
usvojila je u Ženevi rezoluciju kojom se sve zemlje pozivaju da
Romima daju ista prava koja uživaju i ostali građani. U delegaciji
koja je pratila rad potkomisije nalazio se i Šaip Jusuf, profesor iz
Skoplja, koji za čitaoce našega lista govori o svojoj
"diplomatskoj" aktivnosti u Londonu i Ženevi.
Kotač povijesti ne može
se zaustaviti.
Ali kotač Roma što se stoljećima okreće po
bespućima svijeta se mora.
Šaip Jusuf je čovjek koji upravo to
želi. Želi da on ostane samo uspomena na svjetskoj zastavi Roma.
Ali, taj se kotač teško
zaustavlja, premda su tome svoj prilog, ovog mjeseca, dali i
Ujedinjeni Narodi. Ono što je Romima stoljećima uskraćivano, danas
se počinje ostvarivati.
Vijest iz Ženeve brzo je
obišla svijet:
"Potkomisija Ujedinjenih naroda za sprečavanje diskriminacije i zaštitu prava manjina usvojila je rezoluciju u kojoj se zemlje pozivaju da Romima daju ista prava koja uživaju ostali građani. Potkomisija UN za ljudska prava donijela je ovu rezoluciju nakon optužbi o lošem postupanju prema Romima koji žive u SAD, na Bliskom istoku, u zapadnoj i istočnoj Evropi. U svijetu danas u bijednim uvjetima, živi oko 10 milijuna Roma", kaže se u rezoluciji.
- To je bilo prvi put da
se o Romima nešto kaže i u UN - kaže Šaip Jusuf. - I neće biti i
posljednji put. Jer, Rome su UN priznali kao narod, pa je sada
potrebno da oni to zaista postanu.
Težak put do ravnopravnosti
Svaki je put težak, ali
je ovaj da ravnopravnosti, čini se, najteži. To su svjesni svi koji
se nalaze u prvim redovima borbe za ravnopravnost Roma u svijetu.
Toga je svjestan i Šaip Jusuf, profesor iz Skoplja, potpredsjednik
Svjetskog kongresa Roma i predsjednik tog kongresa za istočnu
Evropu.
- Naš rad ima veliko
značenje za budućnost Roma - kaže on. - Nesreća je Rome razbacala
po svim kontinentima, nije im dopustila da žive na jednome mjestu, natjerala ih je da lutaju, da žive u bijedi, od milostinja, krađa,
sitnog zanatstva...
Nitko ih ne zapošljava,
nitko u njima ne gleda ljude.
To se mora izmijeniti.
Moraju Romi
shvatiti da je dvadeseto stoljeće i promijeniti način života.
Ali
to moraju shvatiti i ostali narodi. Trebaju im pomoći. Potrebno je
pružiti ruku prijateljstva, ljubavi i povjerenja. Oni će je sigurno
prihvatiti.
Tako priča ovaj čovjek
sitna rasta i živahnih pokreta.
Na stolu u njegovoj kućici, u
skopskom naselju Butel, nalazi se mnogo knjiga, rječnika hinduskih
jezika.
Tu su njegovi rukopisi.
Rukopis prve romske gramatike, koja
se nalazi u štampi (radio ju je zajedno s profesorom Krumom
Kepeskim).
Pokazuje nam i dokumente koje je donio iz Ženeve, iz
palače UN. Pokazuje nam program i pozivnicu za Svjetski kongres Roma
koji će se na proljeće održati u Ženevi.
- Mi još nismo izvojevali
rat, ali postigli smo više pobjeda. Ujedinjeni narodi su o pravima
Roma donijeli rezoluciju, i to je prvo službeno priznanje našeg
višegodišnjeg rada - kaže Jusuf i priča nam o svojoj posljednjoj
"diplomatskoj" aktivnosti u Londonu i Ženevi.
Kaže nam i
to da su mu ova posljednja putovanja odnijela cijelu ušteđevinu, pa
zamalo da počne prodavati stvari iz kuće.
Ali ne žali se.
Rezultati misija bili su iznad očekivanja.
U glavnom gradu Velike
Britanije delegaciju Roma primio je prvi ministar Indije Muradži
Desaj. Razgovarali su o potrebi da Indija pitanje Roma postavi pred
Ujedinjene narode. To Romi očekuju od Indije, koja je njihova
prastara domovina.
- Desaj je prihvatio sve
naše zahtjeve - kaže Šaip - a mi smo pored podrške u borbi za veća prava Roma u svijetu
tražili da UN postavi pitanje odštete za naše žrtve u drugom
svjetskom ratu. I za to smo dobili obećanje da će naša nastojanja
biti podržana.
Zatim je osnovana
delegacija koja će pratiti rad potkomisija u Ženevi.
Tako se Šaip
Jusuf opet, na svoj račun, našao u Ženevi.
Kao član delegacije
Svjetskog kongresa Roma.
- Naša se aktivnost u
Švicarskoj nije sastajala samo u promatranju onoga što će se
dogoditi. S indijskim predstavnikom u Ujedinjenim narodima pripremali
smo tekst rezolucije, a posjetili smo i profesora prava dra Hansa
Deutscha.
Od tog pravnika svjetskog glasa tražili smo da zastupa
interese Roma u traženju reparacije za onih 500.000 pripadnika našeg
naroda koji su bili žrtve fašizma.
Deutsch je prihvatio ponudu i
savjetovao nam da od SR Njemačke tražimo 300,000,000 DM.
Taj će
novac, ako ga dobijemo, Indija uložiti u specijalni fond, iz kojeg
će se zatim financirati znanstvena, kulturna i prosvjetna djelatnost
Roma u svijetu.
Tako je 31. kolovoza
(augusta) podnesen ekspoze o položaju Roma.
Zatim je poslije
diskusije indijski delegat u Ženevi Rambgat, podnio projekt
rezolucije, koja je zatim usvojena.
Još jedna je stranica
okrenuta.
Jugoslavija kao primjer
- Za što se mi zapravo
borimo? Mnogi nas ljudi ne shvaćaju - kaže Šaip Jusuf. - Govore da
se rađa ciganski nacionalizam - što nikako ne može biti točno. I
neki u nas kažu:
"Što sada traže Romi? Pa eto već imaju sva
prava u Jugoslaviji."
Točno je da mi imamo sva prava u
Jugoslaviji i mi smo sretni Romi.
Ali, ne treba time biti zadovoljan.
Jugoslavija je jedina zemlja na
svijetu gdje su Romi ravnopravni s ostalim građanima.
Ali, treba li
gledati samo u svoje dvorište?
A da bi sva dvorišta
bila čista, kako kaže Šaip Jusuf, bori se ta grupa ljudi.
Njihov
je cilj da se o Romima ne govori kao o ljudima koji žive danas ne
misleći na sutra, kao o onima koji lutaju svijetom bez cilja i
pravca.
Oni žele da se o Romima govori kao o narodu koji će uz
pomoć ostalih naroda svijeta prestati živjeti nomadskim životom,
koji će dobiti zaslužena prava i uključiti se u suvremene tokove svijeta.
To oni žele i vjeruju da će postići.
- Jugoslavija je za Rome
najviše uradila i od nje se i najviše očekuje da i dalje bude
primjer ostalim zemljama kako treba raditi - kaže Jusuf. - Zato ćemo preko Socijalističkog saveza pokrenuti pitanje da se još
više uključimo u društveno-politički život naše zemlje.
Mi
nismo etnička grupa, već narodnost, i zato ćemo nastojati
pokrenuti prvi list Roma u i nas (a i u svijetu), tražit ćemo svoje
emisije na radiju i televiziji (Tetovo je prva radio-stanica na
svijetu koja emitira program na jeziku Roma) i radit ćemo na
ostvarivanju svega onoga što imaju ostale narodnosti Jugoslavije.
Normalno, tu se podrazumijeva i uvođenje škola na romskom jeziku.
Svjesni smo da se zasad neće moći otvarati škole gdje će nastavni
jezik biti romski.
Za to nemamo kadrova.
Međutim, materinski će se
jezik učiti po nekoliko sati dnevno u školama koje polaze djeca
Roma.
Šaip Jusuf nam kaže da
su Romi iz Jugoslavije na svim skupovima u svijetu vrlo cijenjeni,
voljeni i uzimani za primjer.
- Mi smo ponosni i želimo
da u drugim zemljama naša braća žive kao mi - kaže Šaip i upoznaje nas sa željom svih:
da poslije Ženeve, gdje će se održati drugi svjetski kongres Roma,
Jugoslavija bude domaćin trećeg kongresa.
Cijeli život za Rome
Tko je Šaip Jusuf?
On je profesor fizičkog
odgoja u školskom centru skopske Željezare. Sreća je golema, kako
nam reče, što ga kolege razumiju pa mu često progledaju kroz prste
zbog propuštenih sati u školi.
- Mogao sam biti i dobar
sportaš - kaže - međutim, životni su me tokovi odnijeli na druge
strane. Moji su roditelji odavno odbacili način na koji žive Romi i
školovali su me.
Ja sam njihovu želju proširio.
Želim da se svi
Romi školuju. Eto, to je moj život: želja da se nepismeni ljudi
opismene, da bolje žive, da djeca imaju svoje djetinjstvo, da
prestane prosjačenje, krađe.
A to se nije moglo
postići odjednom.
Šaip je zato četiri godine neprekidno lutao
čergarskim kolima Evropom.
Išao je od karavane do karavane. Živio
pod šatorom uz daire i sjetnu cigansku pjesmu.
Želio je upoznati te
ljude, način života, njihovo bogatstvo.
Tako putujući, bilježio
je na magnetofonu njihove priče, legende, riječi. Zabilježio je
45.000 riječi, oko 500 priča i više od 200 pjesama.
- Sve ću ja to jednoga
dana srediti i svakako objaviti. Samo neka se pojavi gramatika. Na
prvoj gramatici jezika Roma radio sam nekoliko godina s profesorom
Krumom Kepeskim.
Sada je ona u štampi a njena će pojava praktično
otvoriti sve mogućnosti za razvoj jezika, književnosti i kulture
ovog naroda.
Gramatika i abeceda prihvaćeni su na svjetkom kongresu
pa će tako one postati i službeni za sve Rome na svijetu.
Pokazuje nam Šaip
primjerak rukopisa te povijesne knjige.
U predgovoru (na romskom se
piše i izgovara agnlivakjeribe) piše da je u Roma odavno postojala
želja da imaju svoje pismo i knjigu iz koje će učiti svoj jezik i
na njemu stvarati svoju pismenu kulturu.
Sudbina je Roma bila takva
što su od dolaska iz Indije njihovim rasapom po Evropi i drugim
zemljama svijeta bili stalno gonjeni i živjeli težak i bijedan
život pa nisu imali vremena ni uvjeta da stvore svoju pismenu
kulturu.
Slijedeća premijera
amaterskog kazališta Roma "Pralipe" (Bratstvo) iz Skoplja
(koje je prije nekoliko godina dobilo priznanje "Sedam sekretara
SKOJ-a") bit će drama Šaipa Jusufa.
Naslov joj je "Daj
kale mare" (Dva crna kruha), a posvećena je životu Roma između
dva svjetska rata.
Šaip piše i poeziju, a kod kuće ima i bogatu
filmoteku.
Snimio je više filmova o životu Roma i borbi za njihovu
emancipaciju.
Eto jedan od posljednjih o tome kako žive Romi u
Švicarskoj nedavno su vidjeli njegovi sugrađani Romi prije sastanka
u kulturnom domu naselja Šuto Orizari, kada su razgovarali na tribini Socijalističkog
saveza, a tema razgovora je bila provođenje rezolucije iz Ženeve u
djelo.
- Tako je moja fiskultura
otišla u drugi plan - šali se Šaip. - Mnogo radim, ali moram priznati
da mi u ovom teškom ali ugodnom poslu veliku pomoć daje moja
supruga Kevser.
Ona mi je više nego tajnica. Radnica je i izvanredni
student književnosti. Čekam da završi fakultet pa ćemo otputovati na nekoliko godina na postdiplomski studij u Indiju.
Ovo će biti moje
treće putovanje u tu zemlju domovinu mojih prapradjedova.
I opet čujemo nove
podatke o Šaipovu životu.
On je u Indiji posljednji put bio na
Svjetskom festivalu Roma. Odlično govori nekoliko hinduskih jezika,
a oni su i baza sadašnjeg jezika Roma.
- U Indiji su me
proglasili počasnim doktorom hindu-romskog jezika - kaže Šaip - a
ja bih htio i stvarno doktorirati na tim jezicima. To mi je želja i
vjerujem da ću uspjeti.
Sve što Šaip Jusuf
danas radi, jednoga će dana biti povijest Roma.
U tu će povijest
ući i prvi prijevod jedne knjige na romskom jeziku - žuri da što
prije prevede knjigu "Mi smo Titovi - Tito je naš".
I ona
je posvećena drugu Titu i njegovim jubilejima.
- Romi će postati most
bratimljenja naroda svijeta - kaže Šaip - a to ne bi mogli postati
nikada da nisu Tito i Jugoslavija primjerom pokazali kako i Romi,
vječiti nomadi, mogu imati prava i obaveze, kako se mogu školovati,
živjeti u lijepim kućama. E, zato smo mi sretni Romi, koji žele da
svi žive sretno.
Napisao: Branko Petrovski, obrada: Yugopapir (Arena, IX 1977.)
Kako će pisati Romi?
Nova će gramatika donijeti i prvu abecedu Roma. Prihvaćena je latinica, a to je urađeno zato sto veći dio Roma živi u zemljama gdje se upotrebljava latinica i na neki se način njome već koristi. Osnova je književnog jezika erilski govor, kojim se služe Romi u Makedoniji i Srbiji.
Za one glasove za koje nema latinično pismo pozajmljeni su znaci ćirilice ili su stvoreni novi.
Ne može se reći da Romi
- a njihova je povijest slabo izražena - dosad nisu imali svojega
pisma. Nomadi su se služilii, a i danas se služe, pismom koje je
različito za svaki kraj. Znakove "pisma" čuvao je
poglavar plemena. Tim znakovima Romi nomadi nisu se koristili za
pisanje, već da im pomogne u gatanju.
Bilježili su ih na zidovima
ograda kuća, a time su saopćavali slijedećoj grupi koja će ući u
to selo o kakvim se ljudima radi. Tako će nova gatara, pomoću
znakova na zidu koji je ostavila njena prethodnica saznati sve o
ljudima kojima želi gatati. Saznati će da li je neko umro, rodio se
ili se oženio, pa će lako moći pogađati.
Što želi Svjetski kongres
Svjetski kongres Roma ne traži nemoguće, već želi da se socijalni položaj Roma poboljša; da dobiju sva ljudska prava, pravo na zapošljavanje, da se prekine njihovo nomadstvo. Želi da im se omogući da se nastane pored većih industrijskih gradova i da se u njima zaposle. A to žele postići mirnim putem.
Romi su miroljubiv narod: Dok su drugi narodi dolazili
u Evropu kao vojska i pokušavali je što više opljačkati, Romi to
nikada nisu činili. Oni su došli s pjesmom.
Povijest Roma i jezika
Romi žive na svim kontinentima i gotovo je u svakoj zemlji njihovo ime bilo drukčije. U Evropi (a posebno na Balkanu) Rome nazivaju Eđupci ili skraćeno Đupci ili Cigani. Ime Đupci navelo je neke učenjake da porijeklo Roma traže u Egiptu.
Naziv Cigani (kako u većini zemalja nazivaju Rome), dovodi se u vezu s imenom Cangar, a to ime nosi jedan indijski narod u Kašmiru, a jezik je tog naroda vrlo blizak današnjem jeziku Roma.
Postoji i pretpostavka da
su Romi Babilonci osuđeni na lutanje svijetom poslije propasti
Babilona; a neki su ih drugi znanstvenici smatrali Feničanima. U
Francuskoj Rome nazivaju boeme, a to navodi na pretpostavku da im je
porijeklo iz Čehoslovačke, koja je poznata i pod nazivom Bohemija.
Spomenimo da su ih neki
smatrali Židovima. Na tu je pretpostavku došao njemački filolog Wagensei, koji je sličnost sa Židovima našao u njihovoj rasutosti
po svijetu.
Međutim, učenjaci su
sada razbili sve dvojbe o porijeklu ovog naroda. Romi su došli iz
Indije početkom desetog stoljeća.
Kako je nastalo ime Rom?
Rom na jeziku Roma znači čovjek, muž dostojan da živi kao i drugi ljudi. Postoji pretpostavka lingvista da je ime Rom nastalo glasovnom promjenom riječi dom; a tako se zove i jedno indijsko pleme koje i danas postoji.
Jezik Roma je najbolji
dokaz njihova porijekla, on je sličan mnogim jezicima koji se govore
u sjevernoj Indiji. Evo jedne usporedbe sličnosti: ek - na hindu
jezicima znači jedan, a na romskom se kaže jek. Takat na hindu
jezicima znači sila, a na romskom se sila kaže takati. Zmija se na
hindu i romskom kaže sap, itd.
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
