Kako se udvara, grli i ljubi u Jugoslaviji '68: Najzanimljiviji običaji, poslovice i oglasi intimne prirode




Neki kažu da sam momak naočit. Što pogledam, to palim, pa ako se nađe nevjesta za me, neka pošalje knjigu svoju bijelu, pa da se na megdanu ogledamo. Štampajte ovu moju molbu, pa da nađem golubicu svoju. Moja je šifra Gregori Pek, to iz estetskih razloga, da bi ženske znale kakav sam tip

Najnoviju etapu našeg sentimentalnog putovanja po svijetu povjerili smo Lutajućem reporteru Gerhardu Lediću. On vam piše: o ljubavi na pučki način, o sramežljivcima koji traže ljubav putem novinskih oglasa, o "ljubavnim pismima poštenog karaktera", o jednom ženomrscu i finalnoj nazdravici.

Najprije dužna hvala redakciji "Plavog vjesnika" na povjerenoj ulozi ljubavnog reportera i ovom prostoru koji mi je dodijeljen za prilog na temu "Ljubav putuje svijetom". 

Red je, kažete, da poslije tolikih etapa sentimentalnog putovanja po svijetu saznamo nešto o tome kako se udvara, grli i ljubi u Jugoslaviji!

Evo, kako to neki rade u Srijemu.


Uz pomoć provodadžije



Ako se momak želi upoznati s djevojkom, a sramežljive je naravi (ima nas i takvih), tada poziva u pomoć provodadžiju, nekog svog dobrog druga. 

Taj preuzima inicijativu, ugovara sastanke s djevojkom, šalje poruke, a onda, ako ljubav proradi punom parom, sudjeluje u pripremama za sklapanje braka (posjećuje djevojčine roditelje, ugovara dan vjenčanja).

Za svoje usluge provodadžija dobiva počasno mjesto na svadbi, a mladi par mu u znak pažnje poklanja bijelu košulju.

Međutim, uloga provodadžije nije uvijek zahvalna.

Dogodi li se da se kasnije mladenci u braku ne slažu i dođe do razvoda, za to i on snosi krivicu!

Znate li pak kako djevojka iskazuje svoju spremnost za ljubav (i udaju) u kraju oko Bosanske Gračanice?

Na čelu nosi splet od bijelog konca u obliku kruga koji simbolički označava djevojaštvo!

Onoj koja nosi takvo znamenje može se svaki momak slobodno približiti. A kad ona izabere svog miljenika, skida krug sa čela.


Običaj iz Ovčjeg polja



U Skoplju je pak veoma zanimljivo ono što se događalo za "suhog utorka", dana kad se održavala prava mala burza za ženidbu i udaju.

Tada se na sajmu sastaju slobodni momci i djevojke da nađu svog izabranika (ili izabranicu), da sklope međusobno poznanstvo. 

Kad smo već u Makedoniji, evo još jednog nestalog običaja iz Ovčjeg Polja. 

Tamo su slobodni momci pokrivali glavu maramom, tako da su djevojke znale koji je kandidat za ženidbu. Tko je sebi našao djevojku, skidao je maramu!

A kako ćete na prvi pogled zaključiti je li neka žena udana ili je još djevojka?

To, bar u Mačvi, nije baš teško.

U tom kraju svaka seoska djevojka nosi jednu pregaču, a udane žene dvije! 

Kažu da je to vrlo praktičan običaj i za momke i za djevojke. Zabune nema!


Ženidba i udaja



Naravno, riječ je uglavnom o ljubavnim običajima koji izumiru. Više ih gotovo i nema, osim u nekim zabitnijim krajevima Jugoslavije. 

Kako se danas voli, grli i ljubi, to znamo. Nema baš mnogo sramežljivih. 

Ako ih i ima, tada dobro posluži i novinski mali oglasnik s rubrikom "Ženidba i udaja". Evo nekoliko takvih oglasa:


  • Hitno tražim stan. Zauzvrat u toku studija zajamčena ljubav. Brak moguć. Ponude slati pod šifrom "Nevjerni Romeo".


  • Nijemac, tehničar, 37/170, visok, tamnoplav, plavih očiju, zgodan, prirodan, uman, traži poznanstvo radi ženidbenih stvari mlade naobražene djevojke, privlačne, odnosno lijepe vanjštine, s visokoškolskom naobrazbom, vitke-poluvitke, temperamentne, ženstvene, proporcionalno građene, ne suviše moderne, prirodne, također mi se sviđaju klasičnog lica s dobro profiliranim nosom, ala grčki stil. Na svaku ponudu odgovaram. Franz Dicke, 4. Dusseldorf, Kircheldstrasse 85, West Deutschland. ("Večernji list" od 18. VI 1966).


  • Ja sam bolja osoba muške rase, marljiv sam i vrijedan čovjek, pa kako volim čovjeka, valaj mi je dosta samovanja, pa molim uredništvo da objavi ovu moju molbu upućenu slobodnim ženskama. Neki kažu da sam momak naočit. Što pogledam, to palim, pa ako se nađe nevjesta za me, neka pošalje knjigu svoju bijelu, pa da se na megdanu ogledamo. Štampajte ovu moju molbu, pa da nađem golubicu svoju. Moja je šifra Gregori Pek, to iz estetskih razloga, da bi ženske znale kakav sam tip.

Ako ste raspoloženi, možemo nastaviti u sličnom stilu.

Da je ljubav bol, patnja, sljepoća i šta ti ja znam šta sve još ne, možda svjedoči i ovo pismo koje čuvam u svom arhivu:


  • "Cijenjeni druže, predlažem da se za nas koji se volimo otvori rubrika za lijepe pjesme i ljubavna pisma koja su od istaknutog značaja za našu javnost. Zato vam šaljem svoje melodično ljubavno pismo poštenog karaktera", piše mi Ivan Zelenika iz Gornjeg Graca kod Lištice. 


Pismo doslovno glasi:

"Zapažena curo mala, ti si mene zanimala. Zanima me ljubav mlada koji život postojano vlada. Sviđa mi se dotična ljepota, ja sam Mladić iskrenog života. Hoću, mala, ljubav da izjavim, ljepotu na srdašcu da slavim. Vama pišem temu melodičnu, pruži ljubav, simpatiju sličnu. Simpatije ja sam Mladić stari, ja te volim da nas ljubav spari. Tražim ljubav čistoga tijela, ako karakter nisi pojela. Meni treba ljubav krasna, ti si Curo za udaju rasla. Ovo pišem iz ljubavi pismo, što se draga upoznali nismo. Čitaj, mala, stihove glumaže, nema teme u ljubavi draže. Ljubav jeste život i budućnost, da se ženi poštena mogućnost.

Simpatije riječ usmjeri, da nas ljubav iz srdašca vjeri. Zdravlje vene, bolno dišem, takvoj curi javno pišem. Mladost svojiu u samoći gubim, nemam cure da joj tijelo ljubim. Curo mala buduća si dama, dođi meni u posjetu sama. Bez ljubavi nema se života, ljubav nije vanbračna divota. Tako bi se oženili draga, ako imaš poštenoga traga. Poštene sam napisao mjere, nemoj radit drukčije namjere. Vrijeme vlada život vrije, mene ljubav iz djevojke grije. Uloga je život i priroda, dan se rađa sunčevog poroda. Sve nas drži zemlja, zrak, pruži mala vjernu ljubav za naš brak.


Nemoj sada neprilike stvarat, ja te neću u ljubavi varat. Slušaj mala moje obećanje, nevinost se traži za vjenčanje. Brak je ljubav, glavna sreća, to vas mora da te sjeća. Karakter je bračni divan, ja sam Mladić Zelenika Ivan. Ako vam ljubav ne pripada, pjesmu vrati da mi ne propada. Dušmani bi ofirali, što bi pjesmu kopirali. Djelo mi je imovina, pjesma mi je zanovina. Čekam naći pjevačicu glavnu, da mi izvede melodiju slavnu."

Uz pjesmu sam primio i ovu napomenu:

"Zabranjeno je prepisivati navedeno pismo, a može se iznijeti u popularnim novinama. Zloupotreba bi bila ko bi mećao nepristojne riječi u mom ljubavnom djelu. Pjesma je zaključena, nema brisanih riječi. Autor ljubavnog dijela Zelenika Ivan iz Graca Gornjeg"

Da, ljubav ije zaista bol, patnja nesanica.

Sjetite se i vi svojih prvih ljubavnih pisama, pjesama, izjava, pa će vam možda biti razumljivo i ovo "ljubavno pismo poštenog karaktera" koje primih od Zelenike.

A možda i ove ponude "ljubavi" ispisane na licitarskim srcima, konjićima, ogledalcima:


  • Slatke tvoje plave oči i umiljat pogled tvoj. Nadvladale srce moje, al ja želim biti tvoj


  • O divnom raju snivah, gdje ti bijaše, oj, u snu te cjelivah, oj, anđele mili moj


  • Oj ružice djevo mene srce žudi, hoću li te ikada saviti na grudi. 

U Jugoslaviji se udvara na razne načine. U kraju oko Knina obavezno se treba najprije udvarati roditeljima.

Tek kad u kuću donesete pršut, imate pravo doći po djevojku.

U selima Sinjske krajine još je neobičnije udvaranje.

Uštipne li mladić djevojku, to je dokaz da je voli. 

Što je jače uštipne, jača je i ljubav!


Čuvaj se žene koja šnjofa



Da su se mnogi i u ljubavi razočarali, svjedoče ove brojne poslovice o ženama koje sam primio od nekog ženomrzca. Njegovu adresu ne objavljujem sigurnosti radi. Poslovice glase:

- Lakše je sakupiti vreću buha, negoli naći dobru ženu.

- Ženska ljubav i prijateljstvo jesu uvijek najskuplja roba.

- Čuvaj se žene koja šnjofa.

- Žene su kao mačak, glatke kože i oštrih nokata.

- Žena koja te gladi jest ugljen koji ili te opeče ili te pocrni.

- Gdje zapovijedaju žene, tamo je stolac na stolu.

- Na svijetu su samo tri dobre žene, prva je utekla, druga se utopila, a treću još traže.


Čuvajte se crnogorskog kuma



Ljubav i dalje uspješno svladava sve prepreke. U romantična vremena putovala je poštanskim kočijama, danas se silno žuri kao i ovo naše vrijeme. 

Finale je manje-više svima poznato, pa dopustite da ovu malu šetnju bez voznog reda na ljubavnu temu završim jednom nazdravicom u čast onih koje je ljubav odvela u brak (a tu nazdravicu možete čuti na bilo kojoj slavonskoj svadbi):

"E, pa mili moji, mnogo sretni bili. Košnice vam pune bile, a dom ljubavi čile. Imali zdravlja, sreće, da vam budu pune vreće. Zatim mlijeka, žita i da vam djeca budu uvijek sita. Tome hambare pune, dabome. Čuvajte se crnogorskog kuma i odviše jakog ruma. A da bude sve u redu, ne uzimajte na kredu... "

Napisao: Gerhard Ledić, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, IX 1968.)





Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)