Sead Sušić: Prva ljubav, uspesi i neostvarene želje jednog 19-godišnjeg fudbalera... (1972)




Uspeh ovog devetnaestogodišnjaka svakako je i taj što je za kratko vreme postao prvotimac. Odigrao je, takođe, nekoliko utakmica za omladinsku reprezentaciju Jugoslavije i bio među najboljima. U sećanju je i susret sa Dinamom u Zagrebu, u Letnjoj ligi šampiona, kada je Zvezda pobedila sa 4:2. Sead je bio najbolji pa je dobio desetku od sportskih izveštača

Prošlogodišnja Letnja liga šampiona, a i gostovanja Zvezde po Južnoj Americi izbacilo je, preko stubaca sportske štampe najviše jedno novo ime: Sead Sušić! O njemu se govorilo u superlativima. Ima dobar šut, izvrstan dribling, jak je i neustrašiv, prava zamena Džajiću. Posle toga Seadu kao da je nešto "pomutilo" pamet, pa je demantovao sebe nekim igrama, ali to uglavnom traje kratko. 

Sušić je očigledan talenat i njegovo vreme tek dolazi...

U Zavidovićima, pre 19 godina, rođen je Sead. Tačnije rečeno: 13. januara.

U svom rodnom mestu je i započeo fudbalsku karijeru, igrajući za jedan nižerazredni klub.

Godine 1969. na Republičkom omladinskom turniru u Zagrebu proglašen je za najboljeg fudbalera i "zapao" je Miljaniću za oko. Tako se obreo u Beogradu ...


Detinjstvo



Maštanja o fudbalu bila su deo Seadovog detinjstva u Zavidovićima. Fudbalska lopta postala je njegov nerazdvojni "drug" i sa njom je trčao skoro ceo dan.

Rastajao bi se od nje jedino kad je morao u školu, ili da prezalogaji.

Znao je napamet skoro sve kompletne sastave prvoligaških timova i skupljao sličice poznatih fudbalera među kojima je najviše voleo Džajića i Musemića.

Ostale dečje igre, kao kauboji i Indijanci, nisu ga privlačile.

Njegovi dobri drugovi iz tih dana su Vaha, Meho, Džemal i Đuro, s kojima je i danas odličan prijatelj i koje uvek iznenadi nekim poklonom kad ode u Zavidoviće ...


Roditelji



Do odlaska u Zvezdu, živeo je sa roditeljima, bratom i sestrom u Zavidovićima. Otac Ramo radi kao vozač u jednom preduzeću dok je majka Paša domaćica.

Brat i sestra, mlađi od njega, su učenici.

Sead je bio i ostao ljubimac svoje majke koju voli najviše na svetu. Kad god bi otac pokušao da ga istuče zbog slabih ocena u školi, majka ga je uzimala u zaštitu i obećavala u njegovo ime da će se već idućeg dana popraviti.

Osim majke, Sead je voleo i svog dedu s kojim je bio u stanju po čitav dan da priča o starim narodnim običajima ...


Knjige



Malo je pročitanih knjiga u Seadovom životu. Sve je fudbal i oko fudbala. Ono što je pročitao - pročitao je kao učenik.

Najviše mu se urezala knjiga "Daleko je sunce" Dobrice Ćosića.

Čitao ju je nekoliko puta, a izdvojio je lik komesara Uče kao najplastičmji karakter među ostalim ...


Prva ljubav



Svoju prvu i jedinu ljubav Sead je doživeo pred sam polazak u Beograd, sa jednom svojom komšinicom koju je godinama obožavao, a da joj nije smeo to da prizna...

Jedne večeri, dok je od kuće išao na korzo, sreo je nju. Takođe je išla na istu stranu.

Tada je čvrsto odlučio da joj priđe i upita da li bi htela sa njim da se zabavlja. Prikupio je hrabrost... i sve je bilo u redu.

Još iste večeri viđeni su na korzou zagrljeni.

Njegovim odlaskom u Beograd ljubav se nije ugasila: ona još traje i trajaće čitavog njegovog života.


Anegdota



Kada je postao član Zvezde, prvo se sprijateljio sa Karasijem. Međutim, to prijateljstvo odmah mu je donelo neugodnost, jer Karasi važi za pravog spadala!

Naime, jednog dana dok su se njih dvojica šetali po Beogradu, Karasi ga odvede na Dunav stanicu i umesto da ga pošalje na Zvezdin stadion uputi ga u Pančevo!

Posle ovog Seadovog "putešestvija" Miljanić ga kazni sa 1.000 dinara...

Za ovo se ubrzo saznalo i mesec dana su ga zadirkivali:

"Seade, kad ćemo malo do Pančeva?"


Uspesi



Uspeh ovog devetnaestogodišnjaka svakako je i taj što je za kratko vreme postao prvotimac. Odigrao je, takođe, nekoliko utakmica za omladinsku reprezentaciju Jugoslavije i bio među najboljima.

U sećanju je i susret sa Dinamom u Zagrebu, u Letnjoj ligi šampiona, kada je Zvezda pobedila sa 4:2.

Sead je bio najbolji pa je dobio desetku od sportskih izveštača ...


Neostvarene želje



San svakog pravog fudbalera je dres državnog tima. Ni Sead nije izuzetak. Na dobrom je putu da to uskoro postane.

Između ostalih skromnijih želja je i stan: Zvezda mu je obećala i sada čeka da ga dobije i da u njega useli i roditelje da bi ponovo bili zajedno ... kao nekada.

Zabeležio: R. Vicanović, obrada: Yugopapir (Karavan, april 1972.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)