"Crna ovca", prvi noćni program u istoriji JRT '86: U redakciji smo, telefoni zvone, cela Juga zove...



Zavirujemo u Redakciju. Telefoni zvone. Čestitke stižu. Kuca se u drvo. Cijela Juga zove. Čak i Zagreb, koji zvanično ne prima ovaj program. Ali, snašli se ljudi pa "hvataju" - Ljubljanu...


Najava "Eksperimentalnog noćnog programa"



31. januar 1986: Televizija Sarajevo počinje, nakon redovnog, emitirati noćni program. 

U četiri sata gledaoci će vidjeti razne sadržaje: predstavu "Audicija" u izvođenju studenata Akademije scenskih umjetnosti iz Sarajeva, Carpenterov film "Magla", brojne muzičke spotove, završni dio koncerta grupe Haustor (te večeri se održava u Sarajevu). 

Ekipa programa pratit će dolazak ove grupe u televizijski studio, gdje će izvesti nekoliko točaka u živo. 

Pjesnik Stevan Tontić preporučit će knjigu za kasne noćne sate, dežurni novinar prikupljat će aktualne vijesti i s nekoliko članova ekipe što realizira noćni program javljat će se s raznih mjesta u gradu ...

Program priprema Redakcija dječjeg i omladinskog programa Televizije Sarajevo. 

Tri tačke označavaju nepoznat
termin početka emitovanja...
Urednik Slobodan Terzić kaže:

- Ideju smo dobili od noćnog programa radija koji ima mnogo slušalica. 

Ideja je vrlo jednostavna - ako ljudi ostaju budni do jutra da bi slušali radio, zašto im onda ne bismo pružili mogućnost da gledaju i televizijski program u sitne sate.

- Što o tom eksperimentalnom programu misli urednik i redatelj Slobodan Svrzo:

- Sav program što ćemo ga pokazati u petak je premijeran. Izabrali smo koncept koji ima stalnu računicu: Provedimo noć zajedno - gledaoci i mi koji stvaramo noćni program. 

U redakciji smo odlučili da isprobamo kako će funkcionirati to druženje u kasne noćne sate i ova emisija bit će takozvani dvostruki pilot: pilot nama na televiziji kako da radimo ovakve programe i pilot u kontaktu s gledalištem.

Planirano je da se noćni program emitira jedanput mjesečno, ali konačna će se odluka donijeti nakon prvih reakcija gledališta.

- Vrlo nam je važno da ljudi koji su gledali program dojave što su gledali i da li je to ono što žele vidjeti u kasnim večernjim satima - kaže Slobodan Svrzo. 

(Studio, RTV stranice, januar 1986.) 


*****



(Venova reportaža, februar 1986.)

Recepcija Radio-Televizije Sarajevo. Rutinska provjera akreditiva. Lijevo, pa pravo. Studio A i prateće prostorije. Užurbanost na svakom koraku. Prvi put u istoriji televizije noćni program. Eksperimentalni!

- Ne volimo ti mi ovo. Na radiju, brate, pet ljudi puste muziku... mi obiđemo svoje rejone, pregledamo i gotovo. A ovako... - zabrinuto će jedan iz obezbjeđenja.

A čovjeku stvarno nije lako. 

Studio vrvi od učesnika, kablomana, kamermana, foto-reportera, urednika, reditelja. 

A kažu - biće "magla".

- Kakvo svjetlo! Odlično, odavno sa boljim nisam radio - zadovoljno trlja ruke foto-reporter Zoran Kuzmanović Munja.

Diskretno se raspitujemo za majstora svjetla. 

Kažu: Kiza

Dešifrujemo - Zdravko Kalanović

Majstor nad majstorima, koji tog momenta nešto "petlja" i oko scenografije i njenih boja.

Prava groznica petkom uveče (ona subotnja je za ovu "mačji kašalj"). 

A dolazi i Lala (organizator) koji će autoritativno:

- Svi iz studija. Bez zezanja. Zatvorite vrata.

Nismo baš oduševljeni, ali nas smiruje sljedeća rečenica:

- Donesite gajbu sokova i dosta kafa...

U režiji nestrpljenje i višak decibela. 

Kasni se. 

TV Novi Sad odužio, onako po lalinski.

- Ne smijemo kasniti, sredite to sa Novim Sadom - nervira se glavni kamerman Miroslav Benković.

- Remeti se koncept početka emisije. Ustav je danas, nije juče... - u prolazu objašnjava tu uzbunu urednik Slobodan Terzić, a mi naslućujemo da su pojedini prilozi vezani baš za 1. decembra.

Nervi titraju...

- Smirite se gore u režiji. Što manje tonova - "boreći" se sa neposlušnim slušaocima govori pomoćnik reditelja Mensur Čolaković.


Bez panike



Bacamo pogled na monitore. Novi Sad odjavljuje. Smireni Slobodan Svrzo, urednik i reditelj, oglašava se iz režije:

- Ubavka, reci gledaocima da kasnimo. Izbacujemo eksterijernu rubriku, preskačemo... Bez panike. Piši ovako... Počinjemo filmom...

I krenulo je. Sa "Maglom". (Film je "iscepkan" i tokom noći prikazan u više delova - op. Y.)




Srećno i dugovječno! 

Scenografija ovce. 

Opet će Terzić, u prolazu:

- Naš program je ona crna ovca, a one bijele, koje će od pospanosti pobjeći preko plota, su - gledaoci...

Dobro je, glavni je u formi... A da li je ovakav program skup, usuđujemo se pitati ga u svoj ovoj frci i trci.

- Pa, nije. Ići će, ako se svidi gledaocima, jednom mjesečno.

- Dobro je. Ide. Nema problema - olimpijski će Slobodan (Svrzo).

Napuštamo "mlađane" šefove noćne parade i zavirujemo iza kulisa, u prostore gdje su učesnici. 

Kafa se traži na bis. 

Odjednom trka. Svi ka upaljenom obližnjem televizoru! 

Akademci sa "Audicijom" plijene. Salve smijeha. Odlično! Prilog i po.

Opet "Magla". 

Željko Bebek u formi:

- Jeste li vidjeli "Ven", onda "Svijet", pa "As". O kome drugom do o Bebeku - hvali se prisutnim čekajući svoju tačku.

A Bora Đorđević se ne odvaja od supruge (ili, još bolje, ona od njega). Pet minđuša u lijevom uhu. Otežao, ali stari roker se ne da.

Mali incident sa grupom "Haustor". Obezbjeđenje opominje, a Tifa objašnjava:

- Frka. "Razgaćili" se dečki...



Čitav dan i noć



Zavirujemo ponovo u studio. Prilazimo jednom od "običnih":

- Od sedam i trideset ujutro sam tu. Čitav dan i čitavu noć. Ali, neka. Važno je da smo krenuli - reče Vlajko Pekić, kabloman.

Mala pometnja u studiju. 

Simpatični Hari Varešanović, ni kriv ni dužan, blijedo, u iščekivanju svog plejbeka, sluša tuđu muziku. 

Kamera bespoštedno otkriva greške ton-majstora.

- Snađi se, ne smiješ se zbunjivati - "ruže" Harija kamermani, a režija se snalazi. 

Ubacuje "Audiciju", a Hari kasnije ipak dolazi na svoje...

Ispraćamo Stevana Tontića pred kamere, i zavirujemo u Redakciju. 

Telefoni zvone. Čestitke stižu. Kuca se u drvo. Cijela Juga zove. Čak i Zagreb, koji zvanično ne prima ovaj program. Ali, snašli se ljudi pa "hvataju" - Ljubljanu...

- I ja sam zvao kevu. Cijeli kvart gleda noćni program - kaže Oliver Mandić, uz put rečeno, jedan vrlo pristojan i kulturan dečko, nimalo napadan niti ekstravagantan, kako bi ga sebi predočio neko ko ga ne poznaje. (Oliver je tokom programa izveo više pesama sa svog aktuelnog albuma "Dođe mi da vrisnem tvoje ime"  - op. Y.)

Zvali ste 642-688? 

Niste uspjeli dobiti vezu, ne čudite se - tajanstveni predmet je dobro usijao žice Belovog otkrića...

Poljupci. Čestitanja. Slike za uspomenu...

- Što nam brzo prođe vrijeme - konstatuje foto-reporter Rikard Larma, autor fotografija što ih objavljujemo. - I ne zadrijemasmo...

Ne budimo prestrogi prema nekim sitnijim greškama. 

Glavno je da je noćni program krenuo. 

Na opštu radost i zadovoljstvo gledalaca, posebno noćobdija. 

Konceptualno svjež, bez uobičajeno dosadnih sjedeljki i nadmudrivanja pred kamerama. 

Tako je bar izgledalo sa naše strane, sa druge strane malog ekrana...

I što je najvažnije: magla se razišla, a ključ je pronađen... 

Zabeležila: Sabaheta Arnautović, obrada: Yugopapir (Ven, februar 1986.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)