Ilija Petković, motor OFK Beograda '68: Drugovi ga zovu "Ilija od Knina", silno želi - dres reprezentacije



Možda ću i u "Partizan", ali za to je još rano. Sada brinem brigu za opstanak OFK "Beograda" u Prvoj ligi, a kad kucne prijelazni čas, radit ću u dogovoru sa svojim klubom: ili ostajem, ili idem. Ali nikada daleko od plavog dresa i Karaburme

Ilija Petković je, kažu, pola tima OFK "Beograda". U proljeće od njega Karaburma očekuje spas za svog ligaša. U petnaest podjednako teških i važnih utakmica za bodove, u kojima klub mora skupiti bar petnaestak bodova, plavokosi Kninjanin podijelit će taj teret i obavezu s prvim strijelcem prvenstva Santračem.

Trener Bobek nije uzalud neki dan, kad se povela riječ o tome tko će osvježiti "Partizan" u idućem prijelaznom roku, uzviknuo:

- Dajte mi Petkovića, napravit ću od njega Henta!

Nasmiješeni napadač "plavih" s Karaburme bio je polaskan tom izjavom, ali nije mogao a da se ne našali na račun susjeda sa stadiona JNA i najuspješnijeg trenera prošle jeseni:

- Dajte mi Bobeka, načinit ću od njega (za samo godinu dana) Hereru!

Tko je Ilija Petković, znaju naši čitaoci iz jednog napisa od prije tri godine, u kojem smo im predstavili "bebe s Karaburme".

Ali stjecajem neobičnih okolnosti Petković je gotovo godinu i pol dana sjedio u sjeni ondašnjih prvotimaca OFK "Beograda". Bio je uporan, učio je svakoga dana kao da ga svake nedjelje čeka najteža utakmica i imao je strpljenja da dočeka svoju šansu.

- Ipak mi je poslužila sreća da dođem u društvo koje je onda igralo najljepši nogomet u zemlji. Taj tim mogao je pobijediti svakog protivnika. Za mene je samo povremeno bilo mjesta u ekipi. Razumljivo na oba krila stajali su istinski asovi Samardžić i Skoblar, a ja iz skromnosti nisam vjerovao da mogu igrati kao organizator njihove igre.

I sa skromnih 20.000 starih dinara hranarine mjesečno Petković nije gubio nadu da će se afirmirati. 

Prvu pravu priliku imao je u Bilbau protiv "Atletika".

To veče pred 50.000 Španjolaca pripalo je njemu, a od svih novinara dobio je ocjenu 10.

Kad je u klub došao Miloš Milutinović, Ilija od Knina, kako su ga drugovi zvali, uskliknuo je od radosti.

Poslije samo dva treninga stari as je uvidio da mladić zaslužuje mjesto u timu, a ne na klupi za rezerve. 

Tako je i bilo. 

Sve 84 utakmice Petković je odigrao, postigao 47 golova i nikad nije zaslužio ocjenu nižu od 7.



Ako ga Rajko pozove...



- Prošla jesen bila je puna neuspjeha za OFK "Beograd".

- Bili smo neuki da osvojimo više bodova. Igrali smo naivno, kao janjad s vukovima. Od starih igrača (onih iz prošle godine) ostali smo samo Krivokuća, Santrač i ja. Igrali smo napadački nogomet u nadi da će se to ipak isplatiti. Od prve utakmice u Zrenjaninu (0:0) do posljednje kad smo potukli "Vardar" sa 5:1 naša je igra bila jednako ofenzivna i poštena.

- Proljetni raspored nije vam naklonjen.

- Morat ćemo tući sve ekipe koje dođu na Karaburmu - "Proleter", "Dinamo", "Olimpiju", "Rijeku", "Velež", pa i "Zvezdu" i "Partizan" - jer nam je tim već stasao za prave pothvate, a još ako uskoči Miloš kao graditelj igre, onda ćemo biti šampioni proljeća.

- Prognoza je jedno, a stvarnost drugo.

- Trudit ćemo se da što prije osiguramo opstanak u ligi. Jesenas smo platili visoku cijenu neiskustvu, ali to je moralo doći. Kad jedan tim u samo šest mjeseci izgubi 15 igrača, onda ne bi trebalo da ima snage ni za jednu pobjedu. Mi smo preboljeli tu smjenu generacija kroz deset prvenstvenih kola.

- Reprezentacija traži lijevo krilo. Javljate li se na natječaj?

- Rajko Mitić ima prilike da me gleda. Na proljeće ću se boriti da steknem njegovo povjerenje. Vjerujem da će mi to biti lakše nego put koji sam prešao do prve momčadi OFK "Beograda".

- Vaša selekcija?

- Ja sam za mlade i stare, ali najbolje. Pantelić, Fazlagić, Damjanović, Đorđević, Ramljak, Holcer, Turudija, Osim, Santrač, Skoblar i Džajić.

- U junu vam istječe ugovor. Hoćete li u "Partizan"?

- Možda ću i u "Partizan", ali za to je još rano. Sada brinem brigu za opstanak OFK "Beograda" u Prvoj ligi, a kad kucne prijelazni čas, radit ću u dogovoru sa svojim klubom: ili ostajem, ili idem. Ali nikada daleko od plavog dresa i Karaburme.

Trening je zakazan na snježnom terenu Omladinskog stadiona u 14 sati. 

Ali Petković je stigao na Karaburmu sat i pol ranije, da uhvati malo zraka i izvrši ciklus vježbi prije ostalih.

Program za proljeće bogatiji mu je nego ikada.

Mnogo želi: osobnu i klupsku afirmaciju, priznanja i aplauze gledalaca i možda dres reprezentacije. 

On će za svaki slučaj biti spreman, a ako ga Rajko pozove - bit će sretan i počašćen.

Napisao: Toma Mihajlović, obrada: Yugopapir (Arena, januar 1968.)


Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate