Vukovar 1970: Grad giganta naše privrede ("Borovo"), jubileja KPJ, romantične Vuke i Dunava...




Maj je mjesec kad učenici širom zemlje slave dan zrelosti, pa ako je kraj školske godine tu, onda, rekoše nam, nije ni čudo što smo njih osamnaest učenica i učenika IV b razreda Srednje ekonomske Škole sreli na Vučedolu u trenutku kad su proslavljali taj dan. Sami su između sebe sakupili novac, sami su kuhali fiš paprikaš. Jednom je đački rastanak!

Vukovar - grad što se smjestio uz samu obalu Dunava i njegovu pritoku, ćudljivu Vuku, koja stanovnicima svakog proljeća u vrijeme poplava zadaje više briga od samog Dunava (ali je zato rijeka puna romantike, te raznobojnih čamaca usidrenih uz lijevu i desnu obalu) grad je koji će uskoro proslaviti jedinstveni jubilej, 50-godišnjicu Drugog kongresa Partije.

Vukovar, proljeće 1970. godine
Tog dana, u nedjelju 20. juna 1920. godine, oči cijelog jugoslavenskog proletarijata bile su uperene na događaje u Vukovaru. Za proslavu tako značajnog datuma Vukovar se ozbiljno pripremio - i kao grad-domaćin i grad svijetle prošlosti i plodne današnjice.

Govoreći o Vukovaru, ne bi se smjela zaboraviti ni njegova daleka prošlost.

Nastao je "tamo negdje potkraj 12. stoljeća na uzvisini 83 metra nadmorske visine", kako su to već rekli povjesničari, geografi i arheolozi.

Arheološka nauka dosad je na užem području grada zabilježila četrdesetak prethistorijskih lokaliteta s nadaleko poznatim Vučedolom, kao centrom značajne vučedolske kulturne epohe...

Vukovar danas, to nije samo maleno i simpatično mjesto na ušću dviju rijeka, već i prigradsko naselje Borovo u kojem je smješten najveći i najsnažniji industrijski kombinat u SR Hrvatskoj, gigant naše privrede - Tvornica gume i obuće "Borovo".

Tako je Vukovar istovremeno i industrijski centar, zahvaljujući "Borovu", i grad romantike, zahvaljujući slikovitom spoju dviju rijeka.

Vukovar je, dakako, još mnogo toga što ovdje nismo nabrojali.

Uostalom, evo kako su reporteri "Arene" vidjeli grad u nekoliko dana, koliko su u njemu boravili.




Rijeka iz snova




U sjeni starijeg brata Dunava, rječica Vuka oduvijek je bila utočište ribiča i, naravno, mladih zaljubljenih parova. Romantična Vuka ni ovog proljeća nije iznevjerila ni sebe ni druge - ostala je divna rijeka snova, čamci raznih boja usidreni s jedne i druge strane obale, te prekrasan most sav u cvijeću vječita su razglednica grada na dvjema rijekama.


Tragom predaka




Tomislav Posavec (20), Gordana Nasradin (22), Gordana Milinković (18) Milovan Jelić (21), Ljubica Rudić (18) i Duško Popović (18) - svi su oni rođeni i odrasli u Vukovaru. Mnogi za njih tvrde da su najaktivniji predstavnici omladine u gradu koji slavi 50-godišnjicu II kongresa Partije. Nedavno su za svoju aktivnost primili i crvene članske knjižice.


Doručak u prirodi




Maj je mjesec kad učenici širom zemlje slave dan zrelosti, pa ako je kraj školske godine tu, onda, rekoše nam, nije ni čudo što smo njih osamnaest učenica i učenika IV b razreda Srednje ekonomske Škole sreli na Vučedolu u trenutku kad su proslavljali taj dan. Sami su između sebe sakupili novac, sami su kuhali fiš paprikaš. Jednom je đački rastanak!


Tajanstvena škrinja




U prvoj polovici 18. stoljeća gradom su vladali grofovi Ele. Danas je iza njih ostala samo stara željezna škrinja, nedavno pronađena na tavanu jedne kuće. Ovih dana Škrinja je otvorena: iz nje su izvađeni mnogi dokumenti. Direktor muzeja A. E. Brlić pokazao nam je jednu od mnogih knjiga iz tog tajanstvenog kovčega.


Odavde do vječnosti




Domaćini grada, Božidar Marković, šef Informativnog centra tvornice "Borovo", i Slobodan Popović, maturant gimnazije u Vukovaru, najbolji učenik u svojoj generaciji, podjednako su se zalagali da nam pokažu i Vukovar i "Borovo". Naravno, pošli su od zgrade Radničkog doma, u kojem je prije 50 godina, točnije 20. juna 1920. godine, održan II kongres Partije. Na tom Kongresu, kao što je poznato, konstatirano je da postoje svi uvjeti za socijalističku revoluciju i da je neposredan zadatak Partije raditi na tome da se ostvari povijesna misija proletarijata. Ogromnom većinom glasova Kongres je prihvatio čisto komunističku orijentaciju Partije, a Socijalistička radnička partija Jugoslavije mijenja ime u "Komunističku partiju Jugoslavije". Dolje: sudionici Kongresa 20. juna 1920. godine.





Složna braća




Za braću Jovanović - Vladu, Todora, Peru, Miloša i Đenu svi u Vukovaru tvrde da su, otkad se za muziku pamti, najbolji muzičari i da su vrlo složni. Tko poznaje kvintet Jovanovića, to dobro zna. Svake večeri u Vučedolu njih petorica sviraju i sami pjevaju.


Najmanja ulica grada




Najkraća ulica u Vukovaru zove se "Tri kućice". S razlogom. U njoj su zaista samo tri kućice, a više ne može stati nijedna. Ulica se nalazi na samoj obali Dunava, a njenim stanarima najčešći gost je voda. Tu smo zatekli Aleksandra Molnara (65), jedinog profesionalnog ribara u Vukovaru. On reče, da je svake godine ribe sve manje, a vode sve više!


Brod plovi u mladost




Jovan Ćuruvija "predsjednik" je malog udruženja penzionera čiji se članovi Tomo Rodin, Petar Jovanović, Antun Marić i Nikola Končić (za stolom) svakog dana nađu na okupu, na palubi broda-restorana "Plavi Dunav", između 9 i 11 sati, da bi, malo porazgovarali, sjetili su davnih dana...


Lica s fotografije - 3 x 333





Radnici "Borova" pravi su svjetski globtroteri! Svaki dan njih 11.409, koliko ih je u tom kombinatu zaposleno, prevali 57.000 kilometara! Ovaj neslužbeni svjetski rekord postavljaju radnici-putnici koji od kuća do "Borova" putuju iz 34 okolna sela. Snimili smo izlazak radnika iz tvornice. Tri slučajno zaokružene osobe neka pošalju svoje fotografije redakciji jer ih očekuju tri nagrade po 330 dinara.

Reporteri-gosti grada: Dragan Živanović, Jusuf Čehajić, Dragan Timotijević, domaćini u ime grada: Božidar Marković i Slobodan Popović, obrada: Yugopapir (Arena, jun 1970.)


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)