Iztok Puc: Najboljem omladincu svijeta u rukometu nije teško da radi kao trgovački putnik (1987)




Predstavnik sam jedne firme (Zagreb), kao trgovački putnik. Mogu reći da svoj posao obavljam savjesno i radino! Ništa mi nije teško. Ustanem u pet, "zapucam" u Zagreb, obavim ono što mi se već obavezama ispostavi, a onda jurim kolima u "Borik" na popodnevni trening

Po svemu je neobičan. Iztok Puc. Imenom, ponašanjem, pričom i rukometnim znanjem, koje je zablještalo na Svjetskom omladinskom prvenstvu u Rijeci. Čovjek bi po imenu pomislio, osim što pripada staroslavenskom određenju, na mnoge asocijacije, od kojih bi ona da dolazi sa "istoka" bila najprihvatljivija! 

Međutim, rođen je u Slovenjgradcu 1966!

Zamislite, dovukli su ga u Banjaluku crnim "mercedesom", kako je to uobičajeno kada se želi ostaviti utisak na mladog čovjeka, osobito ako je ocijenjeno da je jako važan.

Ko bi se tome nadao, bivši evropski rukometni prvak Borac, zapotegao čak u Šoštanj po njega.

Čudno, zar ne?

Mladi Slovenac igra u Bosni, posebno Borcu, klubu koji se može pohvaliti mnogim čuvenim rukometnim imenima.


Prvoligaški koraci



Bile su mu potrebne tri godine da skrene pažnju na sebe.

I, kao nevjerovatno komunikativna i pristupačna ličnost, začas je postao predvodnik svoje generacije. 

Imao je vraški sretnu okolnost da ga se "dočepa", niko drugi do sekretar Borca, Miro Bijelić!

Lovac na talente.

Borčeva sportska investicija se konačno "isplatila".

A sve drugo je nebitno.

- Imao sam dosta poteškoća - započeo je otkrivati one nepoznate detalje vezane za prve prvoligaške korake - sa nekim igračima koji u početka nisu mogli da me prihvate. 

Izgledalo je da sam ja došao da im oduzmem mjesto, golove, igru.

A u suštini, za sve nas je bilo podjednako mjesta.

Nastupajući za mladu reprezentativnu selekciju na "Trofeju Jugoslavije" u Tivtu naprečac je skrenuo pažnju na sebe izuzetnim realizatorskim sposobnostima.

Već tada je "Šilja" Šilc (trener tadašnjeg ljubljanskog Slovana) ponudio priču o njemu.

Prije svega, bio je žest i jedak na to da su ga Banjalučani ugrabili ispred njihovog nosa, a i nije bilo vrijeme da mu se kao junoši pokloni tolika pažnja.

Već tada je sipao golove u seniorske mreže SSSR-a, DR Njemačke i drugih sudionika tivatskog turnira.

- Sretna je okolnost po mene da je mjesto u prvom "A" sastavu, u kojem nastupa Veselin Vujović, upražnjeno - nastavlja priču najbolji strijelac i igrač SP u Rijeci, Iztok Puc. - Dobro, igrom sam, a i pogocima zaslužio uvrštenje u seniorski sastav, ali znam da će se "Vuja" vratiti iz JNA!

Šta onda?

Morao sam se "brzo" dokazivati i to je jedini razlog mom srljanju za golovima, ništa drugo.


Trgovački putnik



"Student" (koji to zapravo nije) Iztok Puc slobodno vrijeme, kojeg zapravo i nema, jer više nije svoj gospodar, provodi na poslu?

- Da, predstavnik sam jedne firme (Zagreb), kao trgovački putnik. Mogu reći da svoj posao obavljam savjesno i radino!

Ništa mi nije teško.

Ustanem u pet, "zapucam" u Zagreb, obavim ono što mi se već obavezama ispostavi, a onda jurim kolima u "Borik" na popodnevni trening!

Praktično, od 365 dana mladić o kojemu pričamo provede 200 na "radnim" sportskim obavezama, na pripremama kluba i reprezentativnih selekcija, zbog toga i ono student stavljamo pod navodnike.

- To je cijena sportskog uspjeha - kaže Puc.

Namjerno izbjegava da kaže "slave", jer je u jugo-sportu niko i nikada nije stekao, kao recimo, u inostranstvu. Zna se - igrati dobro, reprezentativno, a onda, ili otići vani, ili se posvetiti trenerskom pozivu. To je istina.

- Dobro, da se vratimo zanimljivijim, službenim stvarima. Čini li ti se da si u Rijeci "uzeo stvari u svoje ruke" i sam rješavao utakmice?

- Nisam imao niti dana priprema sa omladincima, jer sam u Rijeku stigao sa Svjetskog kupa u SR Njemačkoj. To je možda ključna stvar, jer sam bio odmoran.

Osim toga, konkurencija je bila slabija od seniorske (osim selekcije SSSR-a, naravno) i osjećao sam da mogu sebi dozvoliti neke stvari koje ni slučajno ne mogu uraditi sa starim reprezentativcima, jer sam za njih novajlija.

- Sve se dobro završilo, osvojili smo drugu zlatnu juniorsku medalju (prva 1981. u Portugalu), a što bi se sve desilo da nekih sijaset udaraca na gol, prije svega Sovjetskog Saveza, nije završilo u golu najboljeg golmana SP u Rijeci, Popova?

- To je vječito pitanje: šta ako! Ko je imao vremena i o tome razmišljati kada je to bio haos od utakmice. I ne samo te. Stalno smo jurili pobjede. Nijednu utakmicu nismo dobili glatko, osim možda sa Norvežanima, zar ne?

Bilo je više emocija nego pameti, a mi smo baš u susretu sa Sovjetima dokazali da smo najbolji kada nas svi otpišu, da možemo uraditi nemoguće.

Bili smo i ostaćemo nepredvidljivi rukometni narod.


Nova sezona



Iztoka je nacrtao Sava Odžaković
- Izabrana selekcija 1981. u Portugalu, u kojoj su nastupili Bašić, Vujović, Vuković, Kuzmanovski, Saračević i drugi, osvojila je zlatnu medalju. Može li se ta generacija po kvaliteti igre uporediti sa ovom koja je, takođe doprla do naslova svjetskih prvaka?

- Objektivno govoreći, te se stvari ne mogu izjednačavati, jer, sve u svoje vrijeme ima i svoje obilježje. To je bila selekcija izrazitih individualaca, koji su se kasnije potvrdili osvajajući seniorsku zlatnu medalju na SP u Švajcarskoj 1986. godine.

A što je još važno istaći, i u klupskim razmjerima su bili nenadmašni.

Što se tiče ovog sastava u kojem sam igrao, može se zaključiti da se igralo koncepcijski tako da sam svoje individualne kvalitete podredio kolektivnim zahtjevima igre.

U tome je naša tajna uspjeha.

- Znači li to da većina zlatnih reprezentativaca (omladinaca) neće uspjeti da se probije dalje u seniorski sastav?

- Ne. Koliko je meni poznato, naći će se mjesta za Zorana Tomića, člana zrenjaninskog Proletera, mladog Stojanovića (RK Crvena zvezda), Načinovića (RK Zamet) prije svih, a na ostalima je da svojim kvalitetima skreću pažnju na sebe.

- Poslije Balkanijade u Nišu očekuju vas ponovo mnogobrojni turniri, putovanja, utakmice. Gotovo do Olimpijskih igara u Seulu nećete imati dana odmora?

- Već na početku nove godine (2. januara) ulazimo u novu olimpijsku sezonu turnirom u Parizu, a potom nas očekuje put u Stokholm, na Svjetski kup od 12. do 18. januara. Tamo će nastupiti najboljih osam timova sa posljednjeg Svjetskog prvenstva u Švajcarskoj.

Mi smo u grupi sa DR Njemačkom, Islandom (takođe i u Seulu) i Danskom, a u drugoj su Mađarska, Švedska, SR Njemačka i Španija.

U februaru smo na pripremama na Roglu (12 dana!?), i da ne govorim više, biće to strašno naporno.

Očigledno, cijena visoke sportske prisutnosti na vrhu je prevelika. 

Može li mladi čovjek, poput Iztoka Puca i njemu sličnih, izdržati sve te napore, a da tamo i ostane?

Ko zna!

Munjeviti bljesak jedne sportske posebnosti, kao što je on, zavređuje da bude sačuvan od svih nevolja koje će ga presretati. Ali, da li će se imati vremena da ga se zaštiti, to ostaje vječito pitanje sporta. 

Napisao: Memnun Idžaković, obrada: Yugopapir (Ven, decembar 1987.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)