Filmske zvezde - prijatelji sporta: Bata Živojinović, Dragan Nikolić, Boris Dvornik, Bekim Fehmiu...



Što se tiče prijatelja, družim se sa Bencom, Zambatom, Močibabom, Antolićem i još nekima u Zagrebu sa kojima ponekad i igram mali fudbal. Moj prijatelj, predsednik Zvezde Mita Kukić, najnesrećniji je kada me ugleda na nekom stadionu gde igra Zvezda. Naime, kada god sam do sada prisustvovao nekoj utakmici fudbalera Zvezde - obavezno su izgubili 

Filmski festival u Puli iskoristili smo da porazgovaramo sa velikim brojem naših najistaknutijih filmskih radnika. Tema je bila film i sport. Razgovarali smo sa oko 70 glumaca, glumica, scenarista i režisera u želji da saznamo šta oni misle o sportu, da li je sport u dovoljnoj meri zastupljen u našoj filmskoj produkciji, da li su se nekada bavili sportom i da li to čine i danas, za koga navijaju, da li posećuju sportske priredbe, ko su im prijatelji među sportistima ...

Na početku samo da kažemo i to da su se gotovo svi izjasnili da u našoj filmskoj produkciji nema dovoljno (ili je uopšte nema) tematike iz sportskog života; velika većina onih sa kojima smo razgovarali pre svih sportova opredelila se za fudbal, mnogi naši istaknuti glumci i glumice bave se sportom.


Bata Živojinović: Nema sportskih tema na filmu



Bata Živojinović, kao i svake godine, bio je u Puli i ove godine u centru pažnje.

On je ljubimac publike širom Jugoslavije.

- Ne da nam nedostaje, nego uopšte nemamo u našem filmu tematike iz sporta.

Poznati smo kao sportska nacija i verujemo da bi se mogao napraviti dobar scenario o našim velikim sportskim uspesima i ljudima koji su ih ostvarili.

Verujem, takođe, da bi se rado gledali filmovi sa sportskom tematikom.

Što se mene tiče, rado bih igrao u jednom takvom filmu ...

Inače, bavio sam se nekad boksom dok sam bio u Nišu u Glumačkoj školi.

Trajalo je to oko dve godine dok sam stanovao u istoj zgradi gde su se nalazile prostorije bokserskog kluba.

Nisam bio dovoljno ambiciozan.

Otada datira i moja ljubav prema ovome sportu. Danas kada god imam vremena posećujem bokserske mečeve ...

Neko vreme sam trenirao s fudbalerima Zvezde. Izdržao sam mesec dana, a onda sam zbog totalne iscrpljenosti proveo tri meseca na lečenju! Mislim da je život sportista, posebno fudbalera, veoma težak i neizvestan i zato sam uvek na njihovoj strani.

Navijač sam Zvezde. Smatram da ima mnogo zajedničkog između nastupa u filmu i nastupa na sportskim priredbama, i sport i film vezani su za spektakl, pa nije ni čudo da su neki istaknuti sportisti postali uspešni glumci.


Dragan Nikolić: Trenira košarku - voli fudbal



Dragan Nikolić istakao se ove godine u filmu "Nacionalna klasa" koja ima sportsko obeležje, ali ipak, smatra da imamo malo filmova s tematikom o sportu.

Druženjem sa sportistima, među kojima ima dobre prijatelje, zaključio je da je to veoma dinamičan život, zanimljiv, neizvestan i naporan, a sve to omogućava da se napravi dobar i zanimljiv scenario za film.

- Pre nego što sam postao glumac bavio sam se košarkom.

Opredelio sam se kasnije za glumu i tu je prestalo moje aktivno bavljenje sportom.

Međutim i danas mi je Radnički ostao u srcu.

Za vreme studija, a i danas se zbog rekreacije bavim karateom i to mi veoma koristi.

Danas se naročito zanimam za fudbal i navijam za Zvezdu.

Međutim, kada se u košarci sastanu Zvezda i moj Radnički onda mi je srce uz Radnički.

Imam veliki broj prijatelja među fudbalerima Partizana i u stručnom štabu.

Na žalost, zbog sve većih obaveza na filmu - jedino se još uvek rekreiram trenirajući pomalo karate.


Boris Dvornik: Volim Hajduka, sinovi odoše u bejzbol



Boris Dvornik je sportski tip.

Da nije glumac, kaže, bio bi fudbaler ili trener Hajduka.

- Kao pionir igrao sam fudbal u Hajduku - priča Dvornik. - Razume se da navijam za Hajduka (a za koga bi, gospe ti, drugog navija).

Moja dva sina, Dean i Dino, međutim, krenuli su drugim putem.

Počeli su trenirati bejzbol u Solinu u klubu Salon i nedavno na omladinskom prvenstvu Evrope u Madridu osvojili su 4. mesto.




Među sportistima imam odlične prijatelje.

Najbolji mi je ipak, Rato Tvrdić, zbog kojega sam zavoleo i košarku.




Film i televizija, pored štampe, mogu za fizičku kulturu da učine mnogo.

Sport je zdrav i treba ga što više uključiti u svaki kutak života, jer bez bavljenja sportom nema zdravih mladih ljudi.


Faruk Begolli: Zvezdaš od glave do pete!



Faruk Begolli istakao se u Puli sa nekoliko dobrih glumačkih ostvarenja. Zaljubljen je u sport.

- Bavio sam se aktivno rukometom. Dospeo sam i u reprezentaciju Kosova, Borac iz Uroševca i ORK Beograd, koji je tada igrao u II ligi. Danas samo igram fudbal sa klincima ispred zgrade, ali osećam da postaju sve više vezani za košarku.

Zvezdaš sam od glave do pete. Miljanić mi je kum i veoma često razgovaramo o sportu, naročito o fudbalu.




Toliki sam navijač Zvezde da ne mogu da zaspim kada ona izgubi. Nije ni čudo što sam ovde, u Puli, slabo spavao, jer Zvezda me iznenadila protiv Veleža.

Ali, to je sport.

Na žalost, na filmu nema sporta osim nekoliko pokušaja, pre svega Puriše Đorđevića.




Voleo bih da dobijem ulogu nekog fudbalera na filmu.


Bekim Fehmiu: Svestranost pre svega



Bekim Fehmiu bavio se sportom od malih nogu.

Oprobao se u fudbalu, košarci, odbojci, rukometu, gimnastici i atletici, a povremeno boksu, plivanju i skijanju.

Danas su mu najdraži sportovi košarka, boks i plivanje.

- Bavljenje sportom iz rekreacije mi je mnogo pomoglo.

Zbog saobraćajnog udesa u poslednje vreme se slabije bavim sportom, ali mi gimnastika pomaže u procesu aktivne rehabilitacije.

Navijam za našu reprezentaciju, a od klubova nisam ničiji navijač.

Od prijatelja ističem Miljanića, Džajića, Nimanija, Pecija...

Redovno pratim sportske događaje, ali ne idem često na stadione.

Verujem da bi gledaoci rado primili film sa tematikom iz sporta.

Uostalom nekoliko američkih filmova iz boksa, ragbija i hokeja vrlo rado su gledani i kod nas.


Rade Šerbedžija: Navijam za Partizan, pa i sada



O Radetu Šerbedžiji je zaista puno pisano, ali se malo zna o njemu kao sportisti i navijaču.

- Igrao sam odmalena fudbal.

Naravno, čisto amaterski i do mile volje.

Odatle i moja ljubav prema fudbalu do današnjih dana.

Navijam za Partizan, uvek, pa i sada kada mu je najteže.

Što se tiče prijatelja, družim se sa Bencom, Zambatom, Močibabom, Antolićem i još nekima u Zagrebu sa kojima ponekad i igram mali fudbal.

Moj prijatelj, predsednik Zvezde Mita Kukić, najnesrećniji je kada me ugleda na nekom stadionu gde igra Zvezda.

Naime, kada god sam do sada prisustvovao nekoj utakmici fudbalera Zvezde - obavezno su izgubili.

Zato bi i Zvezdin predsednik učinio sve da više nikada ne prisustvujem njihovim utakmicama.

Teško je govoriti da li ima ili nema scenarija sa sportskom tematikom.

Možda ih i ima, ali još nisu za realizaciju.

U svakom slučaju bilo bi zanimljivo napraviti jedan dobar film iz domena vrhunskog sporta.

Zabeležio: Vladimir Vujnović, obrada: Yugopapir (Tempo, septembar 1979.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)