Mene je, zapravo, zanimao nogomet, ali mi je to stari branio. Imao je loša iskustva s bratom, koji je zbog lopte zapustio školu. Tako sam počeo glumiti u "Gupcu", gdje su me, kako to obično biva, ponijeli prvobitni uspjesi. Bilo mi je zanimljivo biti "netko drugi", a kasnije sam otkrio i dublju svrhu toga posla
U glumištu i oko njega vjerojatno
možemo pronaći najviše obiteljskih "dinastija". Nije
rijetkost da se potomci vrsnih glumaca također bave tim atraktivnim
zanimanjem, pa i da nadmaše svoje majke i očeve. Naravno, to znači
da se pravi glumci "rađaju", baš kao i najbolji
profesionalci u drugim kreativnim profesijama, od spisateljske i
slikarske do novinarske, u kojima također imamo cijele obitelji
privrženika jednom poslu.
U orbiti domaćih zvijezda i zvjezdica
kazališne i filmske scene zapaženo mjesto zauzima obitelj Torjanac,
koja živi u znaku Talije.
Zvonimir Torjanac istaknuti je glumac
Hrvatskog narodnog kazališta, stariji sin Dubravko kazališni je i
radijski redatelj, a mlađi sin Marko, dakako, studira glumu na
Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Da bi sve bilo u znaku
scenskih umjetnosti, pripomenut ćemo da je i majka u sličnom poslu.
Zvonimira Torjanca, kako bi se to
reklo, nije potrebno naročito predstavljati.
Poznajemo ga iz brojnih
filmskih, kazališnih i televizijskih uloga, a u Vlašku ulicu, u
središtu Zagreba, došli smo da ga upoznamo i kao ponosnog oca.
Svoje glumačke početke Zvonimir
Torjanac povezuje s Kulturno-umjetničkim društvom "Matija Gubec"
u Donjem Miholjcu, gdje je pohađao gimnaziju.
Na početku razgovora
naglašava da je Slavonaca, poput njega, mnogo u glumačkom zanatu, a on sam počeo je u istom
društvu s još dvojicom profi-glumaca, Rudijem i Franjom Alvađem.
- Mene je, zapravo, zanimao nogomet,
ali mi je to stari branio. Imao je loša iskustva s bratom, koji je
zbog lopte zapustio školu. Tako sam počeo glumiti u "Gupcu",
gdje su me, kako to obično biva, ponijeli prvobitni uspjesi.
Bilo mi
je zanimljivo biti "netko drugi", a kasnije sam otkrio i
dublju svrhu toga posla.
Po ideji moga oca, trebao sam završiti
poljoprivrednu školu i postati farmer, ali sam, eto, postao glumac.
Ipak, danas imam vrt i to me još uvijek privlači - priča Zvonimir
Torjanac.
Prve velike i "prave" uloge
imao je Torjanac u Varaždinu, gdje je glumio cijeli klasični
repertoar, Čehova, Mollierea...
Tih devet varaždinskih godina imao
je po pet-šest premijera godišnje.
Zatim je prešao u Zagrebačko
kazalište mladih, gdje je radio devetnaest godina.
Posljednjih sedam
godina Zvonimir Torjanac radi u HNK, a tokom cijeloga svog glumačkog
puta nastupa u filmovima i na televiziji.
Ostalo je što je ostalo
Očevim je stopama krenuo stariji sin Dubravko, završivši na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti kazališnu režiju.
Kazalištem se počeo baviti još u srednjoj
školi, pa je upis na Akademiju bio sasvim očekivan.
Na javnu scenu
stupa 1982. godine diplomskom predstavom "Sve za sretan
put".
Postavljao je predstave na maloj sceni HNK, u Društvenom
domu Trešnjevka, u Kazalištu mladih i u Cafe-teatru "Bagatela", te lutkarske predstave za djecu.
Dubravko je stalno zaposlen na
Radio-Zagrebu kao radijski redatelj, a bavi se i prevođenjem.
Prevodi
s engleskog i njemačkog jezika, i to dramske tekstove, teorijske
tekstove o kazalištu, dječje priče, a prevodio je i poeziju
Bertolta Brechta.
Prijevode objavljuje u časopisima "Dubrovnik",
"Quorum" i "Modra lasta".
- U ožujku sam završio dječju
lutkarsku predstavu koja je dobila nagradu na Festivalu lutkarskog
kazališta u Osijeku, a ovih je dana u Teatru Itd. izvedena i
premijera predstave "Fušer", koju je napisao novinar Mirko
Kelek, a ja režirao - ukratko kaže Dubravko Torjanac.
U tom okružju dasaka koje život znače
ostao je i najmlađi Torjanac, Marko. On je na filmu nastupio još
kad je imao šest godina. Bio je to film "Živjeti od ljubavi"
Kreše Golika.
- Uvijek sam bio vezan uz kazalište - kaže Marko, a Zvonimir Torjanac
dodaje da ga nije imao gdje ostaviti, pa ga je kao malog vodio na
probe.
Vlastitu predstavu Marko je smislio još kao trinaestogodišnji
učenik, zvala se "Ostalo je što je ostalo".
S glumom
započinje aktivno u Zagrebačkom kazalištu mladih, dok je išao u
Obrazovni centar za kulturu i umjetnost, a tamo se združio s još
nekoliko budućih studenata Akademije.
Kao i drugi članovi obitelji Torjanac,
Marko je pun planova;
- Upravo radim na filmu "Uspon i
pad Berislava Bobana" Živorada Tomića, a zatim idem u Pulu na
ljetni kazališni festival. Spremam se i na put u Kinu, negdje u
srpnju.
Dakle, Torjanci osvajaju svijet.
Napisao: Dubravko Grakalić, obrada: Yugopapir (Top, maj 1989.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
