Vinetu: U srcu Like snima se "Blago u Srebrnom jezeru" - prvi vestern u Jugoslaviji (1962)




Neobično sam iznenađen krajem u kojem snimamo ovaj naš film. Do sada sam mislio da se takvi filmovi mogu snimati samo u Teksasu, Koloradu ili Oklahomi. Sada vidim da je to moguće i ovdje. Impresioniran sam panoramom divnih Plitvičkih jezera kraj kojih ćemo također snimiti mnogo kadrova našeg filma

Kad biste ovih dana pošli od Plitvičkih jezera prema Bihaću na ovećem proplanku između kamenjara i planinskog potoka zapazili biste naselje koje bi po svemu prije trebalo da bude negdje u Teksasu, Koloradu ili Oklahomi nego u srcu Like: vidjeli biste indijansko naselje s "vigvamima", s poglavičinim šatorom, sa "stupom smrti". 



Oko tih šatora guraju se Indijanci Sijuksi ukrašeni ratničkim bojama.

Ispred poglavičina šatora zasjedaju dostojanstveni starci plemena.

Iz jednog šatora izvode grupu "bjelokožaca".

Ako ste čitali romane Karla Maja (May), odmah ćete ih prepoznati.

Tu su legendarni Old Šaterhend, Sem Kokins, rasijani lord Kastelpul, Paterson, tu je i mladić Fred Engl kojemu su razbojnici ubili oca, a i (čini se, obligatna) ljepotica imenom Elen.

Kraj logora nekoliko Indijanaca čuva konje bijelih zarobljenika.


Što se tu događa?



Filmska ekipa tu, u srcu Like, snima prvi vestern u Jugoslaviji koji nosi naslov "Blago u Srebrnom jezeru".

Film realizira režiser dr Herald Rajndl (Reindl) po istoimenom romanu Karla Maja.

U stvari, to je koprodukcija "Jadran filma" i zapadnonjemačke filmske kuće "Rialto-Film-Filips" iz Hamburga.

Direktori ekipe su Stipe Gurdulić i Ervin Git.

U glavnoj ulozi - u ulozi Olda Šeterhenda - nastupa američki glumac Leks Barker koji je do sada snimio mnogo filmova s Divljeg zapada, među kojima su najpoznatiji "Bubnjevi", "Bitka kod Pontijaka" i "Čovjek s mosta". 

Osim njega u filmu nastupa zapadnonjemačka glumica Karin Dor, zatim Edi Arent, te naši glumci Simo Janićijević, Stjepan Boman i mnogo ličkih seljaka iz okolice.

Čim je ekipa stigla na mjesto snimanja i stala tražiti statiste u okolnim selima, počela je "trka za filmskim ulogama".

Honorar nije bio malen - 5000 dinara po danu snimanja.

Režiser i direktori ekipe imali su muke dok su između kršnih ličkih momaka izabrali one koji su bar donekle - nalik na Indijance.

Uz pomoć šminke, naravno.

U biranju statista iskrsnuo je i problem: jedan od statista koji je trebalo da bude u savjetu staraca imao je "izvrsno" lice Sijuksa, ali i - brkove.



Poslije u čitavu kraju vlada zakon jačega 




Old Šeterhend i njegov prijatelj Vinetu pokušavaju da srede situaciju i da plemenu vrate mir.

Nakon mnogih uzbudljivih scena karakterističnih za tu vrstu filmova ovoj dvojici junaka Karla Maja to i uspijeva.

Plemenska tajna je sačuvana.


"Blago Srebrnog jezera" je prvi vestern koji se snima kod nas. 

Članovi ekipe su iznenađeni mogućnostima koje im pružaju pejzaži Like.

Leks Barker, na primjer, izjavio je našem reporteru:

- Neobično sam iznenađen krajem u kojem snimamo ovaj naš film. Do sada sam mislio da se takvi filmovi mogu snimati samo u Teksasu, Koloradu ili Oklahomi. Sada vidim da je to moguće i ovdje.

Impresioniran sam panoramom divnih Plitvičkih jezera kraj kojih ćemo također snimiti mnogo kadrova našeg filma.

Uvjeren sam da će ljudi s kojima surađujemo i ovaj divni pejzaž pridonijeti spektakularnosti "Blaga u Srebrnom jezeru"!

Ovaj prvi vestern sniman na teritoriju naše zemlje stajat će oko 350 milijuna dinara. Polovinu te sume daje "Jadran-film", a drugu polovinu zapadnonjemačko poduzeće "Rialto-Film-Filips".

Obrada: Yugopapir (Arena, jun 1962.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)