Eurobasket 1989: Ovo su Toni Kukoč, Predrag Danilović, Zoran Radović, Jurij Jure Zdovc




Hobi - čitanje kriminalističkih romana, često gleda akcione filmove, ode i u kazalište, od štampe prati Delo i Sportske novosti. Omiljeno su mu jelo pečenice, do "pobune" želuca pio i po četiri (!) litre Stila na dan. On je...

Jun 1989, pred početak Eurobasketa: Jugoslavija bi u Evropu, košarkaši bi na evropski vrh. Naši reprezentativci će učiniti baš to na 26. Eurobasketu, koji se od 20. do 26. lipnja održava u Zagrebu. Bila bi to četvrta zlatna medalja Jugoslavije (poslije 1973, 1975, 1977) na izložbama evropske košarke i prvi veliki trofej nove, iznimno nadarene generacije "plave" košarke, bogate igračima koje cijeni i NBA liga. Poželimo im zato da postanu evropski prvaci. 




Toni Kukoč



Krilo - branič, 207 cm, 87 kg, 55 nastupa za A-selekciju, Jugoplastika, Split.

Rođen 18. IX 1968. (u znaku Djevice) u Splitu.

Debitirao u prvoj momčadi Jugoplastike 1984, u A-reprezentaciji 1985.

S Jugoplastikom osvojio dva prvenstva, Kup prvaka, s juniorskom reprezentacijom prvak Evrope 1986, prvak svijeta 1987, na oba natjecanja proglašen najboljim igračem.

S A-reprezentacijom bronca na EP 1987, srebro na OI 1988.

Završio srednju kemijsku školu, student prve godine prava, živi kod roditelja, zabavlja se s Renatom, vozi golf.

Otkrio ga Slavko Trninić, najviše naučio kod Ace Nikolića i Maljkovića.

Nekad uzor - Šolman, danas Bird i Magic Johnson, najveći igrači današnjice - Jordan i Magic, najteži suparnik - Paspalj.

U košarci ne voli suce, osim košarke zanima ga nogomet.

Planira igrati još dvije godine za Jugoplastiku, odslužiti vojsku i otići u inozemstvo.

Najviše slobodnog vremena provodi pred video-uređajem, gledao je sve filmove u posljednjih 45 godina, čita uglavnom Sheldona. 

Poslovično je lošeg apetita, zapali cigaretu jednom u pola godine. 

Odijeva se sportski, najčešće u Italiji ili SAD, broj obuće 49. 

Prognoza za EP: "1. Jugoslavija, 2. SSSR, 3. Italija."


Predrag Danilović



Branič-krilo, 200 cm, 87 kg, Partizan, 9 nastupa za A-reprezentaciju.

Rođen 26. veljače 1970. u Sarajevu (Riba).

Počeo u Bosni 1985, prešao u Partizan bez ispisnice, jednu godinu pauzirao, jednu proveo u SAD na srednjoj školi u Nashvilleu.

U prvoj sezoni u Beogradu osvojio domaći Kup i Kup Koraća, u najboljoj selekciji debitirao ove godine.

Član naše omladinske reprezentacije koja je 1988. u Srbobranu postala prvak Evrope.

Pohađa Višu turističku školu, neoženjen, zabavlja se sa Svetlanom već tri godine, stanuje s omladincem Partizana, Popovićem.

Ubrzo će voziti golf.

Najviše naučio od Dušana Vujoševića, uzor mu je bio Boban Petrović, Michael Jordan - košarkaš bez premca, najneugodniji suparnik - Dušan Ivanović.

U košarci ne voli gubiti, voli košarku i opet košarku!

Želja mu je da se ustali u A-reprezentaciji.

Hobi mu je spavanje, voli Dire Straits, U2, filmove kao "Barfly".

Otkad je u Beogradu, često posjećuje Jugoslovensko dramsko pozorište, Atelje 212, Zvezdara-teatar, voli memoarsku literaturu, od štampe prati svu sportsku, ponekad Start.

Od jela voli stek, i to "well-done".

Odjeva se sportski, u inozemstvu, obuća broj 46.

Prognoza za Eurobasket: "1. Jugoslavija, 2. SSSR, 3. Španjolska."


Zoran Radović



Branič, 191 cm, 75 kg, 47 nastupa u A-selekciji, Crvena zvezda, Beograd.

Rođen 17. II 1961. (vodenjak) u Beogradu.

Počeo 1973. u OKK Beograd, u Crvenoj zvezdi od 1981. bez osvojenog trofeja, s reprezentacijom dvije bronce na SP 1982. i 1986, bronca na EP 1987.

Debitirao još 1981.

Završio gimnaziju, apsolvent prava, oženjen Aleksandarom, ima sina Marka, vozi renault 4.

Uzora nije imao, Krešu Ćosića smatra najboljim igračem kojega je gledao.

Najteže mu je igrati protiv Dražena Petrovića.

U košarci ne voli suce, iako mu je otac bio poznati međunarodni sudac (Sava Radović).

Sport osim košarke - nogomet.

Planira igrati još 3-4 godine, a poslije raditi u struci.

Hobi mu je skupljanje malih modela automobila (Match-box), ima sve modele od 1968. naovamo.

Tvrdi da je tipičan antitalent za muziku, rado gleda horor-filmove, posjećuje sve predstave Ateljea 212, knjige ne čita, prati svu štampu.

Omiljeno jelo - tatarski biftek.

Odijeva se "šminkerski", u Italiji, broj obuće 43.

Prognoza za EP: "1. Jugoslavija, 2. SSSR, 3. Italija."


Jurij Zdovc



Branič, 195 cm, 85 kg, Olimpija, za A-reprezentaciju nastupio 33 puta.

Rođen u Mariboru 13. prosinca 1966. (Strijelac).

Počeo u Slovenskim Konjicama 1979, u Olimpiji od 1984, za najbolju selekciju debitirao 1987, član srebrne olimpijske ekipe 1988.

Završio srednju ekonomsku, studira fizičku kulturu, neoženjen, zabavlja se sa Simonom, vozi Yugo.

Najviše naučio od Vinka Jelovca i Branka Kovačevića, uzore nije imao, najteži protivnik - Duško Ivanović, košarkaš broj jedan - Magic Johnson.

U košarci mu se ne sviđaju suci.

Tenis - drugi sport.

Uskoro odlazi u vojsku, želi što više zaraditi igrajući, a poslije početi neki privatni biznis.

Hobi - čitanje kriminalističkih romana, često gleda akcione filmove, ode i u kazalište, od štampe prati Delo i Sportske novosti.

Omiljeno su mu jelo pečenice, do "pobune" želuca pio i po četiri (!) litre Stila na dan.

Odijeva se sportski, obično u Austriji, broj obuće 45.

Prognoza za EP: "1. Jugoslavija, 2. SSSR, 3. Italija."

Pripremio: Igor Marušić, snimio: Darko Lesinger, obrada: Yugopapir (Studio, jun 1989.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)