Kako se za let na Mesec pripremaju astronauti Neil Armstrong, Edwin Aldrin i Michael Collins (1969)







Srpanj 1969: U nedjelju, 20. jula, počinje jedna od najvećih avantura ljudskog genija u povijesti svijeta. Neil Armstrong, Edwin Aldrin, i Michael Collins saznali su još januara 1969. godine da će biti prvi ljudi koji će stupiti na tlo Zemljina satelita, na Mjesec. Od tog vremena njih su trojica provodila vrijeme uvježbavajući svaki pokret koji će učiniti kad stignu na Mjesec. U simulatorima Cape Kennedyja nije izostavljena ni jedna jedina sitnica, učinjeno je sve kako bi ovaj pothvat spuštanja prvog čovjeka na Mjesec potpuno uspio.



Evo samo jednog primjera: Collins je proveo u simulatoru 400 sati kako bi se do savršenstva uvježbao u spašavanju svojih kolega, ukoliko to bude bilo potrebno.

Evo što su astronauti, koji ovih dana odlaze na Mjesec, rekli u povodu svog pothvata.

Na pitanje što misli i osjeća kao čovjek, koji će prvi staviti nogu na tlo Mjeseca, Neil Armstrong je rekao:

- Nadam se da će javnost shvatiti da se tu radi o ekipnom radu. Odluka tko će od nas trojice staviti nogu na tlo Mjeseca donesena je kockom. Odabran sam ja, a mogao je to biti i netko drugi!

- Koji će trenutak biti najkritičniji u vašem budućem pothvatu?

- Postoje izvjesne nejasnoće oko navigacije do samog mjesta aluniranja i imamo manje goriva na raspolaganju nego što smo to ranije mislili. Mislim da će najopasniji trenutak biti prijelaz od automatskog upravljanja svemirskim brodom na ručno.

- Što vi osobno mislite o opasnostima ovog leta?

- Bilo bi glupo tvrditi da ne mislim na opasnosti, ali mi se trudimo da svaku našu misiju učinimo što je manje moguće opasnom, a što je više moguće efikasnom.

- Što je, po vašem sudu, sada najvažnije za svemirske pothvate?

- Razvoj i perfekcija svemirskih motora i brodova.

Istraživanje Mjeseca uzbudljivo je i potrebno, ali ja mislim da je to samo prvi korak prema odlasku na druge planete.

Edwin Aldrin, čovjek koji je doktorirao na "svemirskoj" temi i jedan je od "učenih" astronauta, opisao je detaljno kako će se izvesti silaženje na samo tlo Mjeseca.


Najskuplji teret donesen na Zemlju



Rekao je:

- Ako sve pođe kako je predviđeno, prvi korak na Mjesecu izvest će se 21. jula negdje oko ponoći po američkom vremenu. No spuštanje na Mjesec izvest će se već oko 19,30 sati tog dana.

Ostat ćemo u našem brodu oko deset sati da bismo provjerili sve što nam je potrebno.

Neil Armstrong prvi će izaći iz broda na Mjesec, izvući se iz broda s nogama naprijed.

Dok će on pažljivo izlaziti, ja ću ga snimati. To je ono što će javnost vidjeti i na televiziji.

Naravno, ako stanica u Goldstoneu bude u odnosu na nas u idealnom položaju.

Prva stvar koju moramo učiniti kad se nađemo na tlu Mjeseca jest da ustanovimo možemo li se mirno kretati. 

Moramo, naime, znati sigurno da nas ništa neće spriječiti da hodamo i radimo.

Vrlo je vjerojatno da će najteži problem za nas, dok se budemo nalazili na tlu Mjeseca, biti mobilnost naših svemirskih odijela. U njima se nije teško kretati ako ste se već ranije uvježbali.

Neil mora pokupiti što više uzoraka materije s Mjeseca. On će sobom ponijeti posebnu vreću u koju će stavljati sve ono što će pokupiti s tla Mjeseca.

Kad završi svoje poslove, Neil će na tlo Mjeseca postaviti na poseban tronožac TV kameru. Bit će to trenutak kad ću ja morati izaći i početi svoj dio posla na samom tlu Mjeseca. 

Postavit ću na tlo Mjeseca seizmografske aparate, kao i niz drugih instrumenata, koji će učenjacima dozvoliti da o našem satelitu saznaju sve što ih zanima.

Michael Collins, treći čovjek pothvata, ostaje u velikom svemirskom brodu, kontrolirajući sve ono što se događa i "čuvajući" svoje drugove, pomažući im savjetima do kojih će dolaziti zahvaljujući nizu mini-kompjutera.

Saznajemo, nadalje, da će astronauti donijeti na Zemlju materijala s Mjeseca, koji će vrijediti toliko koliko vrijedi četverogodišnja svjetska proizvodnja dijamanata.

Bit će to najskuplji teret donesen na Zemlju. 

Već i zbog transportnih troškova, koji, kako će naši čitaoci i sami moći vidjeti, nisu i ne mogu biti mali.

Napisao: Vjeko Dobrinčić (Studio, 1969.)



Podržite Yugopapir na Patreonu * Donate