Festival Split 1979: Tereza, Novi fosili, Mišo, Oliver... svi su tu, jedino je Đorđe Balašević na poternici



Vidjeli smo još: Đurđicu Milićević bez muškog dijela "Novih fosila", Marijana Mišea u porodičnoj atmosferi, starog šansonijera Zvonka Špišića, uvijek mladu Majdu Sepe, Darka Domijana, Đorđi Peruzovića, Đani Maršana - ali nigdje nismo vidjeli Đorđa Balaševića

Festival "Split 79" je počeo dalmatinskim pjesmama u pretprošlu srijedu 24 sata prije zvaničnog otvaranja za šankom hotela "Marijan". "Klapu" su predvodili Đelo Jusić i Dalibor Brun, a za obližnjim stolom u njihovoj pjesmi i prijatnom ćaskanju uživala je Moni Kovačić u društvu sa Sanjom Ilićem. 

Najsrdačniji bio je Vlatko Marković, vođa grupe "Iver", koja je na "Splitu 79" "zamijenila" "Riblju čorbu". Rukovao se i grlio sa kolegama, kompozitorima i pjevačima, novinarima...

Uopšte, vladala je "prava" festivalska atmosfera.

Ponovo je neke "bolilo" grlo, ili su "imali" temperaturu. Kemal Monteno je našao novi "oblik" - šepuckao je na lijevu nogu i na brižna pitanja šta mu se desilo nehajno je odmahivao rukom i zabrinuto klimao glavom.

Prošle godine zatekli smo Mišu Kovača na dvadesetodnevnim pripremama, pred festival, u hotelu "Lav". Ovoga puta ponašao se kao domaćin i u društvu lijepe supruge i dvoje djece sačekivao je i pozdravljao stare znance i kolege.


Predvečerje



Lovaca na autograme nije bilo nigdje i kao da se potvrdila rečenica direktora "Beogradske estrade" Radeta Mumina da "niko više ne obraća pažnju na pjevače kao nekada"!

Na ulicama je bilo još svečanije.

I mada su sa Dioklecijanovog trga dopirali prvi zvuci generalne probe, malo ko se odlučivao da napusti šarenim svjetlima okupane ulice Splita i baci pogled iza velikog panoa na festivalsku scenu.

A "unutra" prvu pažnju fotoreportera izazvala je pulska grupa "Tingl-tangl", čije su odore asocirale na gljive "ludare". Uz to su bili "naoružani": pilama, zvončićima, trubama, pištaljkama, transparentima...

Sa neskrivenim čuđenjem posmatrali su ih stari vukovi estrade: Oliver Dragojević, koji je vjerovatno procjenjivao svoje festivalske šanse u razgovoru sa Zdenkom Runjićem, a tu se našla i Tereza Kesovija, koja je favoritski izbjegavala bliceve foto-reportera, a posebno sa Dragojevićem, navodnim konkurentom za prvo mjesto.

Čak šezdesetak kilometara od Splita "zažutili" su se plakati sa imenom "Miki", koji su reklamirali turneju Mikija Jevremovića.

Sonja Stojanović, iz prateće grupe "Naj", žalila se da je početak bio "neslavan" zbog kiše!

A Oliver Mlakar nam je pričao da je snažna bura zaustavila estradnu jahtu "Nirvana", a njeni putnici - pjevači i voditelji došli su u Split.

I dok su pjevači i muzičari šetali, ili su bar mogli da protegnu noge, dotle je u "zvaničnom kavezu" od pleksiglasa sjedio zatvoren poznati bubnjar Peco Petej. Zvuk bubnja na taj način nije ulazio u mikrofone drugih instrumenata.

Vidjeli smo još: Đurđicu Milićević bez muškog dijela "Novih fosila", Marijana Mišea u porodičnoj atmosferi, starog šansonijera Zvonka Špišića, uvijek mladu Majdu Sepe, Darka Domijana, Đorđi Peruzovića, Đani Maršana - ali nigdje nismo vidjeli Đorđa Balaševića.

U tom trenutku pitali smo se da se opet sa nekom grupicom mladih uz gitaru i vino ne zabavlja, na nekoj pustoj plaži, da možda nije zakasnio na voz, ili da nije, čak, zaboravio da krene!

Od Balaševića to ništa ne bi bilo neobično.

Sve ono, i još više, već mu se događalo.

Generalna proba odužila se do prvih jutarnjih sati.

Već iza ponoći u Splitu se ne može dobiti ni sendvič, pa su mnogi na počinak otišli gladni. 

A topla predfestivalska noć obećavala je bar sunčane dane.


Prvi festivalski dan



Podnevni koktel za sve sudionike Festivala prošao je bez većine pozvanih.

Ili su se bar malo pojavili i odmah potom nestali.

Nešto više živosti unio je Marko Čović, direktor propagande "Jugotona" iz čijih ruku su pjevači otimali ljetnje kapice ove disko-kuće.

Mnogo zanimljivije bilo je u baru hotela "Marijan", u kojem smo zatekli neka poznata lica koja nisu imala veza sa Festivalom.

Za jednim stolom ćaskali su Seid Memić Vajta i Vojo Šiljak, već stari morski vukovi sa drugog estradnog broda što krstari Jadranom i priređuje koncerte.

Vokalni solista splitske grupe "Delfini", Mario Delacota, bio je domaćin Maji Odžaklijevskoj, koja je na "Splitu 78" pobrala laskave kritike za interpretaciju.

Drugim estradnim brodom doputovao je Saša Zelepugin, a njegovu veliku angažovanost na brojnim priredbama tumačili smo tromjesečnim odsustvom zagrebačkog "Nedjeljnog popodneva" sa malih ekrana.

Jedan od tobože najnezainteresovanijih bio je Zlatko Pejaković, koji je bacao poglede u stilu "šta me se sve to tiče".

U predvečerje Festivala zatekosmo i starog rokera Dadu Topića, koji se pripremao za domaćinsku ulogu na otoku Braču na kojem se održala ponoćna promocija njegovog duplog albuma "Neosedlani".

Vrlo zanimljive situacije su bile kada su se pjevači, sa odijelima u kojima će nastupati, noseći ih preko ramena, probijali pješke od hotela do festivalskog trga kroz gomilu turista i mladih koji su šetkali rivom.

Neke su prepoznali, neke ne.

Prve festivalske večeri zavirili smo i u garderobu. Kao i prije, to je bila stara i hladna sala kina "Marijan". Nije bilo uobičajne živosti, osim kada su se pojavili kamermani Zagrebačke televizije.

Najelegantnija bila je Majda Sepe, najviše vremena pred ogledalom provela je Meri Cetinić, među pjevačima najelegantniji je bio Darko Domijan, najgrlatiji na svojim internim probama klape "Trogir", "Lučica", "Šibenik", a najveseliji su bili "Dubrovački trubaduri"...


Dalmatinske pjesme



"Reklamna" Đoletova poternica
"Panonski mornar", Đorđe Balašević, za kojim je bila raspisana i reklamna potjernica PGP RTB - doplovio je avionom u posljednji čas i pobijedio s pjesmom o mornaru koji nema čak ni more.

Ponovila se situacija iznenadnog obrta, koja je prošle godine "pogodila" Mikija Jevremovića.

Kićo Slabinac za pjesmu Hrvoja Hegedušića poveo je navodno glasovima gledališta u Splitu i primio čestitke.

"Čuvaj se prvih poljubaca" - upozoravajuća izreka se ostvarila, jer nakon glasanja ocjenjivačkih sudova jugoslovenskih klubova u inozemstvu, jedinica Vojnopomorske oblasti i štabova saveznih omladinskih radnih akcija - ispred Slabinca se našao Balašević, što mu je donijelo pune ruke "Zlatnih jedara".

Ostalo je samo sačekati finalno veče u kojem su se ravnopravno takmičile i dalmatinske i zabavne melodije, "noseći" sa sobom glasove ocjenjivačkih sudova u zasebnim večerima.

Ostalih što se tiče u ovoj večeri, možemo registrovati i dvije melodije koje bi se lako svrstale u drugo veče - "Ima mora, ima lađa" - ali to joj nije pomoglo da uđe u finale i preglasno ju je pjevao Darko Domijan, pa donekle i Runjićeva "Četiri stađuna", a čemu je možda doprinosila, inače izvrsna, interpretacija Meri Cetinić za koju je i dobila nagradu.

Zvonko Špišić je jednu pjesmu, "Grad ka iz priče", namijenio Miri Ungaru, a sam je otpjevao "Konoba kod dva ferala".

Prva je i u Ungarovoj interpretacija zvučala isuviše "špišićevski", a druga je, kao i Balaševićeva, bila kopnena, ali slabija - o jednoj kafani u Zagrebu, jeseni, lišću, vinu i tome slično, prema već ustaljenom šablonu riječi i muzike.

U toploj noći publika je bila dosta hladna, pa je izgledalo da dosta nezamjetno prolaze i vrlo dobra, prava dalmatinska pjesma "Barba Duje" (vokalna grupa "Filip Dević") i Dalibor Brun, uzalud "pojačan" klapom "Trogir", sa pjesmom "Zaspala su dica".

Zatim, bezuspješno mašući rukama Dario Pongrac sa "Mojom malom Dalmatinkom", a nešto vatrenije djelovao je duet Helena Papić-Stanić i Srđan Brešković, zahvaljujući ponajprije temperamentnoj Heleni i prpošnoj pjesmici "Naše je ljeto".

Vrlo dobar utisak na publiku ostavio je Ivo Patijera sa Klapom "Lučica" i pjesmom "U korican stare matrikule", i ona mu je, uz aplauze dodijelila treće mjesto u prvoj večeri.

Majda Sepe se okušala kao kompozitor dalmatinske pjesme "Čovik ča ga više ni", ali se na neki način kod nje opravdala Balaševićeva rečenica da je teško pjevati o moru i svemu što uz njeg ide, pa i galebovima, onome ko danima viđa, ponajprije vrapce, a galeba jednom godišnje, i to najviše petnaest dana.

Grupa "Iver" je imala zanimljiv tekst u svom poskočica-ritmu ("Skini, skini traperice, hula hop i trepavice i baci talk sa lica... "), ali na publiku i žirije nije ostavio poseban dojam poziv "u paprat na limunadu" i "na reptilske žureve".

Đani Maršan je u jednoj, rekli bismo, tipičnoj dalmatinskoj pjesmi "Umrli su kapitani", netipično upotrijebio usnu harmoniku. a grupa "Tingl tangl" je tako brzo pilala balvan na sceni da su svoju "Bla-bla-bla" pjesmu "morali" završiti pilajući mikrofon.

Zanimljiviji su bili onako obučeni u svojim scenskim zamislima, nego što su pjevali.

Veče su zaključili "Dubrovački trubaduri" s pjesmom "Ka' sam bija mali", u nekim dijelovima melodije isuviše folklorni, a onda naglo sa tipičnim zabavnim refrenom, no dovoljno za finale.



Drugi dan



Direktor "Jugotona", Dubravko Majnarić, održao je duži uvodni govor na promociji ove disko-kuće, a zatim je, po običaju, podijeljen sijaset "srebrnih", "zlatnih", a ovog puta i jedna "dijamantska" ploča.

Ona je pripala "Srebrnim krilima" za njihov LP, a uzgred budi rečeno, članovi ove grupe su se pojavili ove godine na svim festivalima, mada nisu bili njihovi učesnici.

Ipak, mnogo su slikani, intervjuisani i viđani u društvu sa "Lokicama".

Među ostalim "sretnim dobitnicima" srebrnih i zlatnih priznanja najuspješniji su bili kompozitori Đelo Jusić i Đorde Novković.

Promociju su okončali vedrim pjesmicama Sloba Marković i Sanja Ilić, svirajući ih za jednim starim klavirom koji je stajao u uglu salona hotela "Marijan".

Na promociji smo sreli još šefa "Riblje čorbe" Boru Đorđevića i Milovana Ilića poznatijeg kao Minimaks, te direktora Zagrebačkog festivala Vanju Lisaka.


Zabavno veče



Zlatko Pejaković je nastupio pod rednim brojem 13 sa pjesmom "Ljetu je mome kraj", a ovaj "nesretni" broj donio je mnogo radosti i kompozitoru Teu Trumbiću, jer se Pejaković na kraju popeo na pobjedničko postolje.

"Sve ima kraj" Dejana Petkovića, koju je sam pjevao, počelo je i završilo jednim izvođenjem na početku druge večeri.

Vrlo dobro je pjevao Miki Jevremović "Zasvirat će jedna mandolina" Zvonka Špišića i za dlaku izbjeglo mu je treće mjesto, a to je možda i presudilo da u superfinalu ne dođe do "bronze".

U Večeri zabavnih pjesama to je uspjelo Miši Kovaču koji je uz klapu "Trogir" pjevao Trumbićevu "Ne tuguj, Dalmacijo", ali se treće večeri možda i neopravdano našao na mjestu niže.

Milo Hrnić sa klapom "Šibenik" može biti zadovoljan konačnim plasmanom (peto mjesto) sa melodijom "Budi noćas mirno more", ali ne i Oto Pestner koji nije stigao ni do finala sa Lesićevom "Ljubav je kad nekog voliš kao ja".

Isto se desilo i Džou Maračiću koji se zaista trudio, ali bez uspjeha, sa pjesmom "Nisi više ono dite".

"Novi fosili" su, navodno, već pripremili 100.000 ploča sa pjesmom "Reci mi tiho, tiho". Mada nije osvojila nijednu nagradu, ona će biti sigurno jedan od rijetkih hitova "Splita 79".

To bi se moglo reći i za Runjićevu "Vjeruj u ljubav", što ju je, pomalo džezirajući, uz svesrdnu pomoć Ota Pestnera i grupe "Pepel in kri", katkada svečarski i himnično otpjevao Oliver Dragojević.

"Pepel in kri", predvođeni Tadejom Hrušovarom, dobro su pjevali "Tu je Dalmacija", ali bila je to već treća-četvrta pjesma što je "računala" na tekst, pa se "konkurencija razvodnila".

Đorđi Peruzović i "Zvijezde mora" takođe su doprinijeli utisku da je ove godine ponekad isuviše izvođača na sceni. Sa "Ludom lunom" uspjeli su ući u finale, ali ne i Marijan Miše sa Hegedušićevom pjesmom "Nigdi nima".

"Fortuna" Ace Koraća, u izvedbi Dragana Mijalkovskog sigurno će se vrtjeti na našim radio-stanicama. Montenova "Adrijana" nije imala dovoljno muzičkog, pa ni tekstualnog "naboja" da bi konkurisala za nagradu, ali se našla u finalu, kao i "Čobanica" koju su izveli "Delfini".

Tereza Kesovija je pokušala da izvede i nešto više sa svojim glasovnim mogućnostima u Jusićevoj "Mladosti, moja lijepa radosti". Ako je drugo mjesto, ponovljeno i u super finalu, nagrada za to - ova melodija tako visok plasman ipak nije zaslužila.

Što Tomislav Ivčić sa Novkovićevom kompozicijom "To je bilo sve" nije ušao u finale nije nikakvo iznenađenje, ali bismo smjeli tvrditi da je u trećoj večeri tamo bilo mjesta za Moni Kovačić, koja je vrlo dobro otpjevala pjesmu "Mala bjonda". Publika joj ovoga puta nije bila naklonjena.

Sutivan na Braču ugostio je veliku grupu pjevača, novinara i drugih sudionika Festivala tek negdje oko jedan sat ujutro.

Nikola Nešković otvorio je promociju ploča PGP RTB, a zatim je pristupljeno dodjeli "srebrnih" i "zlatnih" ploča.

Hrpu istih sa pozornice je ponio Balašević.

U ranoj jutarnjoj atmosferi - samo Dado Topić, improvizovana drvena pozornica, gitara i "Da li znaš da te volim" uz veliko odobravanje prisutnih.

Sa zanimanjem je praćen i repertoar Andreja Šifrera sa novog albuma "Od šanka do šanka".

Prisutni su to realizovali na taj način što su se kretali na relaciji šank - veliki pladnjevi sa hladnim ribicama - burad crvenog domaćeg vina.

Vesela atmosfera nastavila se i na brodu koji je pristigao pred Lučku kapetaniju kada su na splitskoj pijaci prve tezge već počele raditi.

Neke je vesela atmosfera zadržala na Braču, tako da je brod morao da se vrati po njih.

Među njima je bila i grupa Lokice Stefanović, koja je te večeri uz disko muziku i "za svoju dušu" privukla pažnju mnogih na plesnom podijumu.


Superfinale



Predvečerje možda i suvišnog "superfinala" naoštrilo je olovke, stvorilo potrebu čak i za malim digitronima, jer je sistem glasanja pomalo zbunio sve, od novinara do pjevača.

Sabiralo se, oduzimalo, dijelilo i množilo. I opet, malo je ko šta znao. Samo se nešto naslućivalo.

A desetak minuta prije nastupa, to što se naslućivalo izrekao je, sa prikrivenom tremom Mišo Kovač:

- Što se tiče glasova, svi smo mi gotovo na istom, počinjemo iz početka! 

Jedino je Balašević u svom simpatično-ironičnom stilu stalno ponavljao:

- Ipak ja imam 40 glasova više od ostalih.

Na jednim vratima pisalo je: "Zabranjen ulaz".

Tu su se sabirali glasovi publike i centara iz evropskih zemalja. Samo ponekad, kao kroz ključaonicu, prostrujao bi glas: "Pobijedio je...", i onda ništa.

Neko od pjevača bi povjerovao i "sledio" se, neko se kiselo smješkao.

To su primijetili i neki novinari, pa su se "šalili" na sličan način.

Posljednji "zvanični" vjesnik donio je vijest:

"Pobijedila je Tereza".

Čudno je da su mnogi to prokomentarisali sa:

"Znali smo". 

Ali, nisu znali.

Pobijedio je Zlatko Pejaković, Tereza je bila druga, a Balašević treći. 

No, ovoga puta na sceni je bio samo pobjednik.

I sa "digitronom" i sa olovkom, kako sam kaže, slabo je proračunao pobjednika Velibor Džarovski, koji radi turneju sa Mišom Kovačem i koji je već pripremio pet hiljada njegovih plakata na kojima je pisalo "Pobjednik Splita 79".

A Kovač se na njega žalio što mu nije prema dogovoru "oblijepio" Split "šlajfnama" na kojima bi bio upisan naziv i njegove melodije.

Prošle godine ovako je reklamirana pjesma Mikija Jevremovića, koji je tada zauzeo drugo mjesto.

Ali je Kovač smatrao "holivudskim potezom" jedan veliki kamion-hladnjaču koji je bio sav oblijepljen njegovim velikim slikama.

"Superfinalom" završavao se i konkurentski "rat" disko-kuća. Ovu bitku dobio je navodno PGP RTB.

Zabilježili smo i jednu anegdotu.

Vajo Milošević (direktor sarajevskog Diskotona - op. Y.) "dobacio" je Mići Markoviću, odgovornom uredniku PGP RTB-a:

- Šta je, Mićo, sada morate da doštampavate na omote "Prva nagrada Splita 79" (za ploču Zlatka Pejakovića - op.Y.)

Zatim se okrenuo direktoru "Jugotona":

- A vi ćete to sa svojih omota morati da brišete!

A onda dodao:

- Što se tiče nagrada, isto smo prošli i "Diskoton" i "Jugoton". Vi ste imali devetnaest pjevača, a ja nijednog!

Uz razne nastupe u pauzama, kada bilježimo i Reginu Thoss sa grupom "Evergreen Juniors", bilježimo jedanaest melodija koje će se naći na "B" strani ploča "Jugotona" onih pjevača koji su se takmičili ove godine u Splitu, i, ako nas utisak ne vara, ova disko-kuća može i te kako biti zadovoljna, jer će neke pjesme, kako festivalske, tako i one sa "B" strane, biti hitovi, mada ne u onom broju kao prošle godine.

Festivalski svečani bal prošao je, kao što već tradicionalno biva, bez onih koji su tu trebali biti. Najmanje je bilo sudionika "Splita 79", a najviše onih koji su došli samo na tu večeru.

Sa pozornice je Oliver Mlakar uzalud dozivao pjevače da im jedan od pokrovitelja te večeri, "Soko Štark", uruči paket slatkiša.

Neki su došli, a za neke od potencijalnih favorita ti slatkiši su bili izgleda gorki, nakon posljednje večeri, tako da su "morali" ili da napuste Split ili da krenu na počinak.

Sa smiješkom na usnama šetao je Nikola Nešković tvrdeći:

- Ni u snu se nismo nadali ovakvom uspjehu.

Uz Vaju Miloševića, koji je cijelu godinu proglasio za pjevački prelazni rok ("Bijelo dugme", Zdravko Čolić, Moni Kovačić, Đorde Balašević....) i uporno radi na vrbovanju raznih jugoslavenskih izvođača, za šankom hotela "Lav" zatekli smo i Dragana Džajića.

Istovremeno je rođena i priča da je direktor "Crvene zvezde", najbolji fudbaler svih vremena kod nas, ovdje došao i zbog Slaviše Žungula!

Napisali: Branko Vlačić, Aleksandar Tomašević, snimio: Rikard Larma, obrada: Yugopapir (Ven, jul 1979.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)