Biću zadovoljan ako se nađem među 16, odnosno 18 pozvanih za meč protiv Rumunije. Ako već insistirate na sastavu u kojem bih najradije igrao protiv rumunske reprezentacije, onda je to ovaj: Katalinić, Mužinić, Hadžiabdić, Peruzović, Katalinski, Bogićević, Popivoda, Oblak, Bajević, Hukić, Šurjak
Novi fudbalski reprezentativac Mustafa
Hukić već četiri godine nosi kapitensku traku svog tima. U Slobodi
je odigrao 550 utakmica i sa devetogodišnjim prvoligaškim stažom
spada medu najiskusnije igrače "sredine". Dres sa državnim
grbom obukao je tek u 26. godini, ali je njegov put do "plavog"
dresa bio zaista trnovit.
- Ni sada nije kasno. Sa dvadesetšest
godina sazreo sam kao čovjek i kao fudbaler, obično odgovara
Hukić kada ga pitaju zašto nije prije dospio u državni tim.
Hukić je po mnogo čemu neobična
fudbalerska ličnost.
Dres prvog tima Slobode obukao je 1969. godine
kao golobradi dječak, još dok je Sloboda igrala u Sjevernoj grupi
Druge savezne lige. U susretu protiv Bačke ušao je u drugom
poluvremenu i od tada je uvijek bio standardni prvotimac.
- Fudbalu sam dao sve, ali i od njega
dobio mnogo. Nisam nezadovoljan; a mogao sam postići i više. Mislim o mom učešću
u reprezentaciji - govori Slobodin kapiten.
- I prije dvije-tri godine bili ste u
odličnoj formi, ali niste pozivani u reprezentaciju?
- Igrao sam prije čak i bolje, ali, od
mene nije zavisilo hoću li biti pozvan u nacionalnu selekciju.
Jednostavno, selektori su me zaboravljali. Tada ni Sloboda nije bila
ono što je danas, pa je i to uticalo da ne budem među najboljim
izabranicima naše nacionalne selekcije.
- Da li vam se neko od Toplakovih
prethodnika "zamjerio"?
- Pa, jeste. Najviše Mladinić. On me
je "zaboravljao" u nekoliko navrata kada je sastavljao
državnu reprezentaciju. Ali, bio sam strpljiv i dočekao "svojih
pet" minuta.
- Ivan Toplak je prvi savezni kapiten
koji vas je uvrstio među reprezentativce?
- On me dobro poznaje. Dok je bio trener
mlade jugoslovenske reprezentacije, prije četiri godine, pozvao me u
reprezentaciju igrača do 22 godine. Bio je zadovoljan mojom igrom i,
eto, ni sada me nije zaboravio.
- Na zimskoj turneji jugoslovenske
reprezentacije po Južnoj i Srednjoj Americi proglašeni ste za
najboljeg igrača - to vas je, sigurno, obradovalo?
- Iako uslovi nisu bili normalni, na
nedavnoj turneji učinio sam sve da opravdam Toplakovo povjerenje.
Mislim da sam u tome uspio. Prve utakmice u državnom dresu bile su
za mene veliki ispit.
Moram istaći da su mi najviše pomogli
Veležovi reprezentativci Bajević, Hadžiabdić i Primorac. Njima
najviše dugujem što su moje prve igre u "plavom" dresu
ocijenjene kao veoma uspješne - s poštovanjem govori Tuzlak
Mustafa Hukić.
O šampionatu
- Proljetni dio prvenstva već se
"zahuktao". Sloboda je i sada u vrhu prvoligaške tabele.
Da li će do kraja prvenstva ostati u "gornjem domu"?
- Imamo kvalitetan tim, sastavljen ne
samo od talentovanih igrača nego i zrelih fudbalera. Nije nam cilj
da osvojimo jedno od visokih mjesta, ali, svakako, radovaćemo se ako
uspijemo da izborimo plasman u Kupu UEFA.
U ovom trenutku najvažnije
je da igramo dobro. Uz dobru igru mog tima i ja mogu ostati među
reprezentativcima.
- Kakve su šanse Jugoslovena u predstojećem duelu
protiv Rumunije, odnosno da li ćemo izboriti plasman za Argentinu?
- Naš državni tim, bez obzira na poraz
u Sevilji, ima veoma dobre izglede da se plasira za Svjetsko
prvenstvo u Argentini. Bolji smo od Rumuna i očekujem sigurnu
pobjedu u predstojećoj utakmici, 8. maja, u Zagrebu.
- U kojem bi sastavu najviše željeli
da igrate, na primjer, protiv Rumunije?
- Biću zadovoljan ako se nađem među
16, odnosno 18 pozvanih za meč protiv Rumunije. Ako već insistirate
na sastavu u kojem bih najradije igrao protiv rumunske
reprezentacije, onda je to ovaj: Katalinić, Mužinić, Hadžiabdić,
Peruzović, Katalinski, Bogićević, Popivoda, Oblak, Bajević,
Hukić, Šurjak...
U junu Hukiću ističe drugi ugovor sa
matičnim klubom.
Još prošle godine, kao i u zimskom prelaznom
roku, "digla se velika prašina" oko kapitena Slobode. U
velikom broju naših listova objavljene su informacije da Hukić
odlazi iz Slobode.
- Šta na sve te priče kaže sam kapiten Tuzlaka?
- U junu ove godine ističe mi ugovor.
Odlučio sam da novi ne potpišem sve do juna, a tada ću razmisliti
da li idem, ili ostajem u Tušnju. Cesto sam razmišljao o svemu
tome. Međutim, bila bi velika šteta ostaviti sadašnju generaciju
Slobodinih igrača, koja još nije kazala sve.
- Kada biste dobili dozvolu da
promijenite klupske boje, gdje biste otišli?
- U Hajduk ili Partizan!
- Ko će biti novi šampion?
- Crvena zvezda je najbliža tituli, ali
šansu imaju još Dinamo i Velež.
- Šta nedostaje Slobodi da se bori za
šampionsku titulu?
- Uslovi i profesionalni odnosi igrača.
Što se tiče kvaliteta, ona bi već sada mogla biti šampion. Ali,
nama nedostaje mnogo toga da budemo "veliki" klub.
Hukić je prošle godine postigao
jedinstven rekord.
Odigrao je sve prvenstvene utakmice (34) i
kup-susrete od prvog do posljednjeg minuta, što nije pošlo za rukom
nijednom drugom prvotimcu. Kad smo ga upitali koliko je 1976. godine
zaradio odgovorio je:
- Nešto više od jednog starog miliona prosječno svakog mjeseca. To nije
velika zarada; prošla su vremena kada su fudbaleri nosili "barjak"
po primanjima.
- Želje u ovoj godini?
- Da izborim stalno mjesto u
reprezentaciji i da moja Sloboda bude među četiri prvoplasirana
kluba - rekao je na kraju Mustafa Hukić.
Razgovarao: Husref Muharemagić, obrada: Yugopapir (Ven, mart 1977.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
