Elvis J. Kurtovich: Gdje ide ovaj svijet - fudbal izumire, djeca su za kompjuterom... (1984)




Ma ja volim sve one koji uspiju da godinama guraju svoj fazon. Ljudi kao što su Drago Diklić, Stjepan Džimi Stanić, Dragan Stojnić i Mišo Kovač - oni su pravi. Dobro se sjećam jednog Mišinog spota. Brko je bio u gro planu u svojoj krasnoj kući, iza njega se žena igra s dječicom, a skroz pozadi na zidu ploča do ploče, zlatne normalno. To je bio moj san koji se, kako vidiš, i ispunio

Veoma je prijatno razgovarati sa Elvisom. J. Kurtovićem u ukusno namještenim odajama njegovog doma kraj olimpijske Zetre. Igre su prošle i Elvis nije više u sjenci ovog velikog događaja pa je i raspoloženje na visini. Dok nam Kurtovićeva supruga pristavlja poznatu kaficu "Stari dedo", živahna dječica se igraju sa zlatnim pločama.

Elvis: Napiši o divnom pogledu iz ove moje bašće na olimpijske objekte. Vake ljepote i behuta nigdje nema.

- Hoću, hoću...

(U primaću sobu sada upadaju i Rizo, Hare, Fićo, Malkolm, Zijo i Poka, drugi dio Elvis Enterprajza)

Elvis: E pa prika, da te upoznam. Ovo mi je od daidže mali, Rizo...

- Nije potrebno gledao sam ih na televiziji. Jesu li ovo svi primitivci ili ih ima još?

Elvis: Svi novi primitivci ne bi stali na Željin stadion a ...

Malkolm: Nadam se da vaši čitaoci ne znaju koliki je stadion fudbalskog kluba Željezničar.

- Kako ste uspijeli animirati toliku masu? Je li teško postići takav uspijeh?

Elvis: Nikad nije bilo lakše postati popularan. Ima toliko "porodičnih" listova, toliko primitivnih radio emisija... Danas svaka glupača može postati slavna, dovoljno je da izjavi "Ja sam seks-bomba". Što je najtužnije, pri tom ne mora bjti dobra koka...

Ni jedna mlada grupa na svijetu ne može da oduva Stounse kao što je Brena oduvala Tozovca, Cuneta, Safeta i ostale. Uzmimo na primjer poznatu, popularnu, slavnu, muzički jaku grupu AC/DC. Oni su svirali u Sidneju i pravili su lom, pokušali su nešto više pa su otišli...

- U Englesku...

Elvis: Ne, otišli su u Njemačku jer je tamo lakše svirati, dobiti dozvolu za rad! Tamo su se mučili i pravili lom po klubovima pa su tek onda, isto tako uz puno muke, došli do Londona. Još rada pa veći nastup, pa još rada pa ploča, i onda, šta misliš šta onda?

- Turneja ...

Elvis: Da, ali kao predgrupa starog i poznatog Blek Sabat.

- Lijepa priča ... Vjerovatno ima i poruku.

Elvis: "It's a long way to the top if you wanna rock 'n' roll."

- Kako ste se vi probili?

Zijo: Jedan naš poznati muzičar je izjavio da čovjek da bi uspio u rokenrolu mora biti papak! Meni se čini da mi te uslove ispunjavamo, kao uostalom i on.

- Šta kaže Elvis?

Elvis: Sve smo radili kao i kolege iz Australije osim što nismo ništa radili?! Ovo ću pojasniti poslije, a što se tiče uspijeha, to ti je ovako. Na koncerte velikih zvijezda publika dolazi da se pokloni idolu čije ploče kupuje i koga gleda na televiziji...

Kad smo počinjali bili smo svjesni da publika na naše koncerte ne dolazi da se klanja svom idolu. Dolazili su na nagovor prijatelja, slučajno, jer ih nema ko da čuva kući itd...

Zato smo svirali repertoar koji nije naporan već kratak, oštar i prepoznatljiv. Koncert mora da bude kao dobra tuča, marisana - probaš da ga slomiš odmah i da pobjegneš.

- Poznato je da ste krenuli u vatru bez dobrih veza s malim izgledima za ugovor sa nekom disko kućom. Šta vas je održalo zajedno dok sa neba nije pao onaj ugovor sa PGP RTV Ljubljana?

Elvis: Bilo je teško sa ovim manijacima, pogotovo što su svi tek iz vojske izašli ... Vjera! Vjera nas je držala, da ćemo istrajati, izdržati...


Svet hoće još i još



- Kako su se manijaci, pardon, Elvisovi Meteori, uopšte okupili? Neki kažu zbog love, neki zbog koka a neki pominju i XIV ZOI. Šta je prava istina?

Malkolm: Šta je istina? Koja je to filozofska kategorija? Konfučije je jednom rekao da istina nije ono što piše na prvoj stranici "Oslobođenja". Ona je iznutra sakrivena negdje oko "Malih oglasa", "Sarajevske hronike".

- Vi se bavite filozofijom?

Malkolm: Mislim da je to jedna od osnovnih odlika svakog menadžera, pa tako i mene. Kod nas je interesantno što se svi interesujemo za filozofiju, najviše za djela Mahatme Gandija. I mi insistiramo na domaćem tekstilu i strašno smo lijeni.

Elvis: To sam rekao da ću pojasniti. Pazi, lijenost se obično navodi pod mane i loše ljudske strane. Mislim da kad bi svi bili lijeni kao što smo mi i neambiciozni kao što je Mahatma bio, ne bi bilo ratova, socijalno ugroženih i drugih belaja.

Svi bi radili koliko treba - da se ima šta pojesti i obući, a onda sevdah, merak, gušt itd...

Vidiš šta je Gandi radio: kad izbije kakav bratoubilački rat on se ne bi zamarao planiranjem strategije i pisanjem dugačkih govora pomirenja. Čovjek bi jednostavno legao u krevet, počeo post koji bi završio kad i ovi ratoborni polože oružje.

A oni bi se stvarno zabrinuli za starog i pomirili se. A volili su ga jer se nije trudio da smišlja neku svoju politiku. Gandi je govorio ono što mu padne na pamet, u stvari većinom je ležao i eventualno ležeći preo. I na kraju ga je neki marljivi konspirator ubio...

- Znači vi bi da ležite!

Zijo: Bolje hlad nego rad!

Elvis: Tačno, to mi težimo. Pogledaj bolan gdje ide ovaj svijet. Fudbal izumire, djeca se igraju kompjuterima. Ljudi toliko rade da ne stižu svoju djecu sami praviti, a da ne govorimo o nekom užitku i meraku.

Čak i vi novinari što ste dosad bili rijetki što znaju uživati u životu, i vi mladi umirete. Mi smo svjesni da je naša vizija svijeta zasad većini strana. Svi hoće još i još, ali budi siguran - na kraju će izlaz biti jedan režim, režim težim da ležim. Vidiš, to se čak i rimuje.

Ja pričam a ovi ćute.

- Bolje da ćute, ne bi sve stalo. Nego recite mi, ako vam je Gandi filozofski uzor, kakvi su bili oni muzički?

Elvis: Ma ja volim sve one koji uspiju da godinama guraju svoj fazon. Tih je malo, većina mijenja svoj koncept uplašena demodizacije. Ali ljudi kao što su Drago Diklić, Stjepan Džimi Stanić, Dragan Stojnić i Mišo Kovač - oni su pravi.

Dobro se sjećam jednog Mišinog spota. Brko je bio u gro planu u svojoj krasnoj kući, iza njega se žena igra s dječicom, a skroz pozadi na zidu ploča do ploče, zlatne normalno. To je bio moj san koji se, kako vidiš, i ispunio.


Krema u širokim narodnim masama



- Šta sada slušaš?

Malkolm: Ja ću najbolje reći šta Elvis sluša. To je prije svega kvalitetan džez, onda Raj Kuder i J. J. Kejl...

Elvis: Rendi Njumen. Ja bih strašno volio da nas porede sa "Devo" i Keptn Sensibl; međutim svi nas porede s Rokerima s Moravu i Poslednjom igrom leptira.

Malkolm: Mislim da su Rokeri napravili veliku grešku na svom početku. Umjesto da prvo osvajaju kremu, oni su željeli široke mase. To im se sada sveti.

Elvis: Kakve to ima veze, kvariš nam priču. Baš fino pričamo, ovaj mi se dečko otprije sviđa.

- Dobro dečko ti se sviđa, kako je inače sa sredstvima javnog informisanja? Za većinu rok kritičara, recimo, važi da su propali isfrustrirani muzičari.

Elvis: Kamo sreće, većina njih uopšte nema sluha. Dođu na koncert, slušaju nekog gitaristu kako svira razloženi akord i svršavaju: "Joj što svira".

Za većinu sarajevskih novinara vrhunac radikalnosti i novinarske hrabrosti je puštanje Azre u eter!

A za beogradske i zagrebačke vrhunac medijske manipulacije je nastup Idola u emisiji "Znanje imanje". To je nekakva avangarda, nekakav kamp-pristup.

Zijo: Mi se recimo spremamo da snimimo filmove koje će nadmašiti Bouvija. To su "Glad za Kljukušom" i "Bajram barčula gospodine Elvis".

Elvis: Opet nas prekidaju. Gdje stadosmo?

- Kod rok pisanja. Kako je izgledao vaš prvi intervju?

Elvis: E to je nezaboravno! Sviramo mi u sarajevskom Domu mladih. Jedan od prvih nastupa! Bili smo predgrupa, ali smo toliko zapalili narod da je na glavnoj atrakciji ostalo pola dvorane - ostali otišli kući da saberu utiske.

Mi se taman počeli presvlačiti kad ulazi neka sa cvikerima.

Kaže: "Dobro veče, ja sam rok kritičarka iz sarajevskog Svijeta." 

Mi se počeli smijati, urlamo, pali pod sto.

"Šta, zar niste vi maločas svirali", veli ona.

"Ma mi smo došli da razbijemo jednog frajera", dere se Rizo.

"Šta! Pa vi ste pankeri", uplašila se bogami.

"Kaki pankeri, mi takve i hipike marišemo" ja smirujem situaciju.

"Pa dobro šta onda svirate?", skupila je bila snage za još jedno pitanje.

Onda je Malkolm dotukao: "Evo ovaj momak svira gitaru, onaj bubnjeve itd..."

Na kraju nas je na naše zadovoljstvo napala preko cijele strane svog renomiranog tjednika. Ali zato je lijepi Zijo imao sa njom nekih ličnih dodira. Poslije kad ga je upoznala htjela je da ga tuži... Nego to je duga i druga priča.. .


Epohalni značaj jednog nemilog događaja



- Volio bih da mi kažeš nešto o kantri muzici koja, po meni, ima i kod vas dosta uticaja...

Elvis: Slušaj, kantri je ono pravo i ono prvo, mislim na činjenicu da je rok i nastao iz sretnog spleta kantrija i soula. Pojavilo se sad dosta pametnih ljudi koji ili tvrde da to ne treba slušati jer nije naša muzika ili negiraju vrijednost poredeći kantri sa našom novokomponovanom muzikom.

Ovo prvo je glupo i komentarisati, a što se tiče fazona kao što je "istočni kantri", to me zgraža i nije mi jasno ko može porediti Džonija Keša, Džeri Lija, Lefti Frizela i druge sa bilo kim.

Ako Tijaniću, Milanoviću i drugim zabludjelim neke stvari nisu jasne, nek slobodno pošalju pitanja na adresu Fuada Midžića 7, Sarajevo. Telefon ne dam.

- Očigledno ne podnosiš nepravde. Je li teško živjeti u današnjem svijetu?

Elvis: Kad sam bio mali, Radio Sarajevo je raspisalo neki konkurs za male pjesnike. Ja sam već tad nešto pisao i odem ja do studija i kao prime me. Poče snimanje i dođe i na mene red, a ja imao krasnu pjesmicu:

Probudio se medo

Više spavat neće

A kako i bi

Došlo je proljeće

Tek kaže, ova što je bila glavna, kao ne može, kakva je to pjesma. Kaže, već je ljeto, a ti nešto o proljeću. A primila je pjesmu o pahuljicama koju je recitovala kćerka jedne njene prijateljice.

Od tog nemilog događaja ja više nemam iluzija.

- Kud odoše? (Upravo su se Meteori digli i počeli se pozdravljati s ukućanima.)

Elvis: Pa znaš da je danas aukcija u galeriji Naiv-art, a mi se osim muzikom bavimo i drugim problematikama. Problem je što će sve Generaliće, Lackoviće i Rabuzine pokupovati ovi, bogati strendžeri.

Šta onda ostaje našem narodu?

Ostaju im ovi nenaivni umjetnici - a kome to treba.

Zato će ovi moji pokupovati sve, pa kad otvorimo muzej naše grupe narod će sve fino moći na miru da pogleda, a ne da ide do Ciriha da gleda naše naivce.


Doziranje revolucionarnog zanosa 



- Znači finansijsko stanje je u redu?

Elvis: Kako neće biti, sve je više pokrovitelja. Meni su najdraži ovi iz Sana-teksa. Mislim da je ova kolekcija "Elvis" ženskog donjeg rublja pun pogodak. Prava erotika se još i jedino može vidjeti i doživjeti u njihovim proizvodima i na našim nastupima.

- Da i mi završimo ovaj razgovor. Obično se pred kraj pita kuda dalje? Poslije ploče, obično se snimaju video spotovi...

Elvis: Da, ali moramo se prvo raspitati koji je najskuplji video spot kod nas, da mi napravimo skuplji, da se zna ko je najveći hadžija u Jugoslaviji.

- Bilo bi dobro da uputiš neku poruku onima koji bi htjeli tvojim stopama, mladim muzičarima.

Elvis: Budite dobri, slušajte starije. Kupujte samo Maršala, a od gitara Gibsona jer Fender zna da bude i loš. Nemojte se baviti politikom, jer muzikom treba da se bave muzičari, a politikom političari. Ako misliš da s gitarom dižeš revoluciju, moraš da paziš da s vremenom ne pređeš na klavir.

Razgovarao: Mladen Bilić, obrada: Yugopapir (Zum reporter, april 1984.)





Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)



Labels: , , , ,