Ivica Šurjak i Vladimir Petrović Pižon, najbolji prijatelji u YU timu '75: Pred derbi Zvezda - Hajduk

5. juna 1975. u Beogradu održana je još jedna uzbudljiva utakmica između Crvene Zvezde i Hajduka.

Nekoliko dana ranije, Tempo je objavio priču o dvojici rivala, ali i velikih drugara - Vladimiru Petroviću Pižonu i Ivici Šurjaku, koji su odgovarali na zajednička pitanja, među kojima je ključno bilo: da li derbi ugrožava prijateljstvo?   

...Vladimir Petrović Pižon i Ivica Šurjak su najbolji prijatelji u našoj fudbalskoj reprezentaciji: zajedno su u slobodnom vremenu, zajedno odlaze na treninge, zajedno su u hotelskoj sobi, zajedno su za stolom kada se ruča...

U predstojećem derbiju između Crvene zvezde i Hajduka - neće biti zajedno. Tada će biti žestoki suparnici, prvi će želeti da pobedi Crvena zvezda, drugi Hajduk.

Upoznate li ovu dvojicu mladića, lako ćete uočiti da imaju mnogo zajedničkog: druželjubivi, tihi, nenametljivi, imaju blagu narav, nikada se u igri ne služe grubošću, omiljeni su i kao mladići i kao sportisti... pa onda nije ni čudo što su - prijatelji. 

A to što pripadaju različitim klubovima, njima kažu, nikada nije omelo prijateljstvo. Ljude združuju i zbližuju iste želje i ista stremljenja, iste patnje i snovi. Iz razgovora sa Petrovićem i Šurjakom saznaćete da je njihovo prijateljstvo rođeno u jednoj pobedi naše reprezentacije, kada su morali da prožive skoro iste muke i želje, i na kraju, da podele i zajedničku radost...

Kada smo ih potražili u hotelu Jugoslavija, gde su bili na pripremama reprezentacije, našli smo ih zajedno - u sobi broj 754 - ali smo ih zamolili da se razdvoje - da, dok jedan odgovara na naša pitanja, drugi ne sluša ...

- Kada je i kako počelo vaše prijateljstvo?

Pižon: Na pripremama reprezentacije za utakmicu protiv Grčke u Atini (4:2), spavali smo u istoj sobi u hotelu »Lav« u Splitu, u Atini takođe. Ni ja ni Šurjak nismo znali da li ćemo igrati. Nadali smo se i hrabrili jedan drugog. I, obojica smo igrali, i naravno, zajedno se radovali našoj pobedi. Od tada smo nerazdvojni.

Šurjak: (Identičan odgovor).

- Koja vam se ljudska vrlina kod vašeg prijatelja najviše sviđa?

Pižon: Mislim da je dovoljan odgovor: Ivica je divan drug. Zna se šta se pod tim podrazumeva.

Šurjak: Pižon je veseljak, uvek ima "vic". Nikad još msam primetio da je neraspoložen. Uz to je dobar čovek, pravi prijatelj.

- Da li ste se ikada naljutili jedan na drugog?

Pižon: Ne.

Šurjak: Ne.

- Šta bi moralo da se desi da se vas dvojica posvadate?

Pižon: Moralo bi da se desi nešto... nemoguće. Mi ne možemo da se posvađamo.

Šurjak: Pižon i ja se nikada nećemo posvađati.

- Iako ste prijatelji, verujemo da ćete objektivno oceniti fudbalske vrline i mane svoga prijatelja. Šta kod njega najviše cenite, a šta mu, po vašem mišljenju, nedostaje da bi bio još veći fudbaler?

Pižon: Kod Šurjaka cenim brzinu, upornost, izdržljivost, promenu pravca dok trči... Da bi bio još veći fudbaler nedostaje mu širi repertoar driblinga.

Šurjak: Pižon je sjajan dribler, ima odličan pregled igre, prefinjeno dodaje loptu, ima dobar udarac... Mislim da je suviše mek u duel-igri, i to mu ie glavna mana.

- Kada bi to bilo u vašoj moći, da li biste, vi Petroviću - Šurjaka, a vi, Ivice - Pižona, doveli u Crvenu zvezdu, odnosno u Hajduk?

Pižon: Naravno, to bih odmah učinio. Šurjak bi dobro došao Crvenoj zvezdi.

Šurjak: Za Pižona ima mesta u svakoj ekipi u nas, pa i u Hajduku.

- A šta misiite o jednoj ovakvoj soluciji: da se Crvena zvezda i Hajduk, recimo dogovore, da oba igrate dve godine za Beograđane, pa onda za Splićane - da li biste na to pristali?

Pižon: Ipak ne bih mogao da igram ni za jedan naš klub sem za Crvenu zvezdu.

Šurjak: Ne mogu da zamislim da bih ostavio Hajdukov dres... Uostalom, Pižon i ja imamo jedan zajednički tim - reprezentaciju. Važno je da smo u njoj zajedno.

- Imate li neku zajedničku želju?

Pižon: Imamo - da što više budemo zajedno - u dresu reprezentacije.

Šurjak: (Identičan odgovor).

- Ko će biti radosniji posle sledećeg derbija Crvena zvezda - Hajduk - vi ili vaš prijatelj?

Pižon: Igra se na našoj "Marakani", i zna se - ja ću biti radosniji. Ivica će morati da sačeka priliku za radost u Splitu.

Šurjak: Mi smo gosti, ali mi hoćemo da budemo šampioni, a to znači da moramo da pobedimo Crvenu zvezdu. Pižon će morati da tuguje.

Stefan Grubač (Tempo, jun 1975.)